Tragovi...
U jednoj od onih noći, gazeći nebesku rijeku, izgubljena u strahovima, stavih srce u vjetar njegove blizine i umjesto varljivih očiju neba, ispred mene se prosu put ka svitanju.
Izađoh iz noćne tmine
i
zakoračih u
odaju svjetla.
Tamna silueta
muške ljepote,
zrcaljenje tuge
u njegovim
očima.
Zastadoh na tren.
Suza,
kap sna
kapnu na
njegov dlan.
I više nisam bila samo ja
postadosmo ti i ja.
Razbili smo tišinu noći,
vjetar je pjevao baladu
o ljudskim čežnjama,
a zvjezde šutjele o
neostvarenim snovima.
Iz pjeska i pjene
izlijeće bijela golubica,
zoblje zvjezde,
rađa se mladi dan.
U tragovima koraka,
tek naslućeno
jutro,
u tvojoj kosi sjaj
izlazećeg sunca.
Ti, ja
i osmijeh neba,
na horizontu
svjetlo nad svjetlima,
u tvojim očima
odraz mog lica,
u snovima
ljubav.
Dijana Jelčić... djelić neukoričenih priča "Umijeće vremena" 1987- 2007.
Tragovi u pijesku
Oznake: jednostavno ljubav
|
