U carstvu Vage...
Nebom se širi harmonija,
ravnodnevica,
smjena godišnjih doba.
Zastoj svjetlosti
u krošnjama
začudnih boja,
uranjamo
u carstvo Vage.
Hoćemo li održati
harmoniju zbilje i snova,
ravnotežu misli i osjećanja,
odnos zakona zlatnog reza
u nesimetričnoj
simetriji postojanja?
Jesen mirisom
kestenja i dunja
budi sjećanja na
dugačke večeri
i naše razgovore,
naša misaona
sučeljavnja
i naše maštarije.
Zaustavljeni u odmaku
od vječnosti,
spušteni na tlo
zemaljskih zbivanja,
onozemaljskim
metaforama
dotićemo
legende.
Umanjujemo se,
strune smo,
zavijutci
vremena.
Globus je premalen
za sanjare.
Dijana JelčićOznake: ekvinocij, jesen, vaga
|
