Dogodio se prostor, dogodilo se vrijeme, dogodilo se tkivo vječnosti, dogodila se svjetlost da bi se rodila ljubav.
Bila sam srećonaut neosjećajući poslanje kojim sam žigosana, bila sam izgubljena u vrtloženju fotona koji su zaobljavali moj prostor i nosili me panoramom trenutka. Bila sam slijepa i gluha, odvojena od čujnosti i čulnosti ljepote. A onda susretoh Kairosa na obzoru jednog srcozorja i dotaknuh pramen njegove kose.
Vidjela sam umiranje i rađanje zvijezda na svodovlju snova.
Zaustavljena u pohodu ka izvorištu ljepote izgubih se u pustari želja i promatrah kovitlanje tugaljivih misli u kolopletu vremena i zaboravljah žuđenost davnih snoviđenja.
Na Hesiodovim vratima pakla zakoraknuh u svijet mrtvih voda i vidjeh ranjenog galeba na salinama života. Začuh njegov krik i probudih se iz noćnih mora. Nebo se zlatilo spiralom praskozorja.
Vapaj boli se pretakao u magiju tišine svevremena. Na uzglavlju su iskrile isplakane suze.
Pomilovah krhotine srca i osjetih živuću materiju trenutka, očutih nestajanje okova kojima sam bila vezana za tugovanje i uzdignuh se iznad sebe same, pretočih se u neku novu sebe.
U porcelanu srca procvijeta jerihonska ruža dolepršala iz pješčane oluje neosjećanja.
Darovah joj vrijeme mirovanja da me svojim buđenjem odnese u svijet ljepote. Nadanja u novo sutra su tihovala u duši. Čekala sam.
Stigao si tišinom doline zelene rijeke, otvorio kapije Arkadije i uveo me carstvo tvoje ljubavi. U tvojim očima vidjeh oslobađanje leptirice iz jantarna vječnosti. Na tvojim dlanovima pronađoh gnjezdo u kojem izliječih ranjenog galeba i dozvolih mu da odleti u tuzi nedohvatne visine.
Bila je to noć svetoga Lovrijenca, nebo se smiješilo zlatom zvijezda padalica, amuletima za ostvarenje naših tek probuđenih želja
.Iza nas je ostao svijet poezije suza i razmrvljene boli, izgubljeno vrijeme u poliperspektivnoj slici obuzdane strasti koja je sličila na razlomljenog lutka. Udahnuh orgon trenutka i oćutih vječnost u tkivu vremena. To je bio treptaj oka u kojem, u krstionici hrama ljubavi, uzdahom zapalih ognjilo žuđene blizine. Na žrtveniku je dogorijevala svijeća tugovanja, titrala je tonovima vječne melodije "Killing me softly".
