Intrige s dvora kneza Bučimira

Samo da Vas obavijestim... Uhvatila me senilnost u trenutku izlaska iz stana prekjučer, pa slike sa Däleka nećete vidjeti. Ali biti će dolje slika sa Jonathana Richmana. Senilnost me jučer ipak napustila.

I tako, proveo ja dva dana po koncertima. I bilo mi je dobro. U ponedjeljak, iako senilan, bio sam pametan. Uzeo ja tako vatu za uši, kako dva dana poslije ne bi svakog morao zamoljavati da mi ponovi izrečeno. A stojeći jučer u gužvi Mochvare, okupan vlastitim, a i tuđim znojem, shvatio sam da sam ja jedan od onih koji na koncertima privlači oko sebe najgore od najgoreg. Ne znam kako mi to uspijeva, ali uvijek se nađem na najgorem mogućem mjestu za stajati. Ili je baš tamo gdje ja stojim neka crvotočina od prolaza, pa baš svi moraju tamo prolaziti i proljevati svoju pivu po mojem kašmirskom kardiganu. Ili se nakon jedno pet minuta svirke, baš ispred mene mora stati neki omanji div, tako da kepecasti ja ne vidim kurca pred sobom. Naravno da su mi najdaži oni koji bi se i na koncertu komorne glazbe za flautu, fagot, obou i citar razbacivali. Takve dočekujem isturenog lakta, pa ako sjednu super, ako ne, ja pušim. Ali pušim svejedno, pa ono...

Jučer je recimo situacija bila sljedeća. Probijem se ja do sredine dvorane, otprilike, i sve je super nekih petnaest minuta. Još se čudim kako je sve super. Kadli eto ti odjednom jednog para. Probijaju se oni s moje lijeve i uskoro eto ti njih jedno dva reda ispred mene, a svaki od njih ima po dva do tri metra u visinu. Ali ajde, dobro, vidim nekako između njihovih glava. No, krene drug Richman sa pjesmom Dancing In The Lesbian Bar, a ovo dvoje podivlja skroz na skroz. Babac počne ruke bacat maltene do krova dvorane, uz povike kojih se ne bi postidio ni poglavica Četiri Muda Lavova iz plemena Aparchang podno padina Rocky Mountaina. Njen mladić, ne budi mu teško, krene sa praćenjem, i ovako i onako dosta tihog Richmana, u pjesmi. A glas mu kao u priklana purana. No, prođe i to nekako, ja opet uhvatim Jonathana kroz njihove glave, ali kad eto ponovo još jednog vražjeg para meni na devet sati. Ovi odlučili ostati baš tamo, pokraj mene. On debeo (puno deblji od mene), ona ne toliko, koliko je bila iritantna. Krenu oni sa plesom. Nitko ne pleše, samo oni. I to tako da ne mogu plesati na svoja pola metra kvadratna, nego moraju malo pokazati svima da su tamo. Debeli guzicom rasčistio par redova iza sebe. Uredno bi ga mogli unajmiti da čisti minska polja. Ova rukama dva reda ispred sebe poćerala. Dobio sam po glavi barem tri puta. A ja? Umjesto da druga i drugaricu priupitam za zdravlje, ja fino šutim. Trpim. Jer sam jakih živaca. Tobože. Al da sam ostao još malo, čuli bi oni mene. Aha...

Eto Vam tulele malkice sličica od jučer. Nisu neke, ali ja sam kepec, a ispred mene divovi.

- 19:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

30.03.2005., srijeda

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru