|
Da... Imamo pobjednika dakle. Pirova pobjeda. Umoran sam ko konj. Spavao samo četiri sata. Bio jučer u Gjuri. Na koncertu grupa Tigrova mast i Brkovi. Ovi zadnji rasturili štalu. Reće mi jučer drugarica Deathess da bi ona da joj sviraju na svadbi. Složit ću se s njom. Tako bi jednim udarcem ubio dvije muhe. Imao bi pjesme iz naroda i skladbe Huljićeve za rodbinu moje buduće žene (jer će njeni sigurno biti muzički ograničeni i svi će slušati takvu glazbu), a opet sve to popraćeno žestokim gitrskim rifovima i močnim muškim vokalom, za moju navijače u tom čudnom braku. Jedino me zanima kako bi izgledala njihova obrada Suze za zagorske brege. Ta pjesma će morati biti izvedena na mojoj svadbi. To mi je baš dobar komad pjesme. Normalno da će se pjevati i Obeć'o je da će doći.... Bez toga isto neće ići. Kako se bliži ljeto, život je sve dosadniji. Ako mislite da serem, pitajte one koji su me čitali za vrijeme prošlog ljeta. Ili se sami uvjerite. Ne računam vrijeme provedeno u Londonu. To je nešto drugo. Tako da slobodno očekujte ozbiljan pad kvalitete pisane riječi na ovim stranicama, a skupa s tim i sve rijeđe postove, jer dani će biti isti, a život sve isprazniji. Za ispraznim životom dolazi i isprazna glava, a u ispraznoj glavi ne rađaju se ideje, stoga zaključite sami. Doduše, do toga još ima vremena, ali upozoravam unaprijed da mi se ne bi poslije nešto predbacivalo. Jedva čekam ponedjeljak. Ondak počinje Žedno uho festivalčić. Izborio sam se za festivalsku kartu i to me čini sretnim. Zli i glasni Dalek će otvoriti festival zajedno sa Talijancima koji idu pod imenom Zu, a s njima će još biti i Oddateee. Što bi u prijevodu značilo da opet neću ništa čuti dva dana poslije, jerbo Dalek nemaju mjeru. Odo sad. |


