|
Napomena: Ovaj post je trebao biti objavljen na dan pada bloga. Sav sadržaj se odnosi na taj dan i dan prije. Hvala na razumijevanju. Od sutra - sve po starom. Jučer sam vidio program festivala Žedno uho, koji će se odvijati u KSET-u cijeli četvrti mjesec. Evo programa: 29.03. zu + steve makay (i/usa) the flying luttenbachers (usa) 06.04. the notwist (d) 07.04. the notwist (d) 09.04. cylob (uk) 10.04. mark dresser trio (usa) 11.04. tarwater (d) 12.04. the thermals (usa) 13.04. marc ribot "spiritual unity" with specia guest henry grimes (usa) 16.04. subtle (usa) 19.04. the world/inferno friendship society (usa) 21.04. logh (s) 23.04. cerberus shoal (usa) 24.04. liars (usa) 25.04. xiu xiu (usa) 26.04. peter brotzmann-joe mcphee quartet (d/usa) 27.04. rollerball (usa) ovo (i) 28.04. lost sounds (usa) 29.04. matthew herbert (uk) Sretan sam jako, pogotovo zbog Notwista, Subtle-a, Liarsa i naravno Xiu Xiu. Uh bato, biti će to prokleto dobar april. Vjerojatno ću financijski propasti, ali boli me kulenova seka. Nadam se festivalskoj karti, koja možda malo smanji bol u novčaniku. Dosadno je ovih dana... Nema događanja koja bi me sto posto povukla k sebi. Nisam u nikakvim čudnim raspoloženjima, jednostavno sve je nekako.... OK. Ne znam kako da to bolje opišem. Jedini problem kod toga je da onda pati moja kreativna strana. Obično mi treba samo naznaka ideje, koju onda u sebi nosim dan-dva i nako toga od te male idejice u začetku mogu stvoriti neku priču. Zadnjih par dana fali mi naznaka ideja. Ako se tako nastavi, postati ću nesretan. Onda ću biti kilav, a iz kilavog mene nastaju ideje. Vidiš! Začarani krug. Znači, morate se strpiti još par dana, dok ne dosegnem zadovoljavajući nivo kilavoče, pa će početi prštiti iz mene. Jedino ako se ne desi nešto lijepo. Hm, onda imamo problem... Ali mislim da smo sigurni od toga da će mi se nešto lijepo desiti. Pod lijepo bih ubrojio: Nenadani seks sa seks bombom, u kojem se ja pokažem kao njen najbolji karač ikada, te ona na moju kućnu adresu stane slati sve svoje prijateljice seks bombe, koje onda urade isto, dajući mi tako šansu da jebem svaki dan do kraja života, bez da se za ikoga emocionalno vežem, te tako odmah ukinem mogućnost da ću imati slomljeno srce. Moč obžderavanja bez straha od debljanja, već naprotiv, što više pojedeš to više mršaviš, a i libido ti je jači. Ormar pun novaca, koji kada se potroši, odnekud se opet pojavi i tako unedogled (moderna verzija koke koja nese zlatna jaja). Dinamo nekim čudom osvoji naslov prvaka... u biti ovo i nije nešto posebno lijepo, to više spada pod sferu nemogućeg, a i nebitnog u jednu ruku. Slušam Magnolia Electric Co. koji mi se sviđaju. I koji vrlo vjerojatno dolaze u Zagreb u lipnju, pa se tome isto veselim. S time na pameti ostavljam Vas da malo razmislite o svemu. Joskaulnen!! |
31.01.2005., ponedjeljak
25.01.2005., utorak
|
Snijeg je zarobio grad. Sve je bijelo i kad je mrak, kao da mraka nema. Hladno je i pušu vjetrovi koji probijaju sve do kosti. To je recimo opis Zagreba od jučer navečer i danas u osam ujutro, a sve s mog prozora. U petnaest do devet bio sam vani na toj hladnoči, vozeći se lagano svojim biciklom prema radnom mjestu. S prozora, sve je to idila, kad se nađeš u toj idili na biciklu, shvatiš da nije baš tako. Na sreću, bijah pametan, pa sam uzeo rezervnu odjeću. Kad sam došao na posao, guzica je bila mokra. A i ozebla. Presvukao sam se, ali samo u novu trenirku, bez gaća. Pih, koji će mi džekson gaće... I sve je to dobro da se nisam malo zaboravio. Naime, nakon što su moje kolege otišli doma, jer dolaze u cik zore na posao, ja sam se počeo malo slobodnije ponašati. Tako sam i otišao do aparata s vodom, ali sa trenirkom spuštenom do pola guzice, jer kao, nema nikog. No, ustanovilo se da ipak nekog ima, i to ni manje ni više nego mojeg šefa. Sad, nisam siguran da li je vidio moju guzičetinu, jer sam probao malo sakriti majicom istu, ali sasvim je sigurno primjeio da se malo čudnije ponašam. Eto, to Vam je današnja anegdota. Jučer sam na zahodu razmišljao kamo dalje. Kako unaprijediti sadržaj na ovoj ponekad dosadnom blogu (sad je super trenutak da kad čitate u sebi, kao u američkim filmovima kažete "Ma nije dosadna, kaj ti je"). Smišljao sam i smišljao, dva puta sam se u tim trenucima srao, jednom pišao, a do zaključka nisam došao. Da se razumijemo, ne mislim ja unaprijeđivati blog u pismenom smislu, tu sam kolko-tolko zadovoljan. Multimedija je ono što me brine. Na kraju dana, evo što sam ipak nekako smislio. Ali sve to kroz neko vrijeme, ipak nisam ja Nova Tv koja ima sposobnost i financije mijenjati programski plan svako tolko. Dakle, kad za to dođe vrijeme, jednom tjedno mali video klipići na kojima ću biti ja, dijeleći mudre savjete. Jednom mjesečno, foto strip u nastavcima, pun čudnih preobrata i mračne tematike. To je plan, vidjeti ćemo kako će biti sproveden u praksi. Ako imate prijedloge, slobodno ih iznesite. U obzir uzimam samo ozbiljne prijedloge. Vi koje zanima, nabavite nova dva albuma od Bright Eyes, pošto su dobri. Vi koje ne zanima, nek' Vas počne zanimati. Čule-mulek! |
24.01.2005., ponedjeljak
All Systems Running, We're Back On The Track
|
Dok čitate naslov zamislite si da ste kapetanka Janeway iz Star Trek Voyagera. Samo tako pravilno možete izgovoriti tu rečenicu. No, dosta je šale, vrijeme je za ozbiljne teme. Ili nije? Eh, tko bi ga znao. Ako se pitate kakva li su se čuda bila sposobna desiti u ovih pet dana, reći ću Vam da se čuda ne dešavaju u tom vremenskom periodu. I dalje jedem smanjenim kapacitetom. Halucinacije koje je spomenula Petra nisam imao, ali želudac je patio. Sada više ne pati. Nadajmo se najboljem. I dalje sam solo muškarac u, ne baš revnoj, potrazi za ženkom. Nisam se napio preko vikenda i to je već treći takav za redom. Kao da su moja redovita vikend pijanstva bila samo trening za Božić i Novu Godinu. Vrijeme će pokazati. U kinu sam odgledao Meet the Fockers i mogu reći samo Fock that. Ništa posebno, a i spavao sam trećinu filma tako da ga jebi. Navodno sam bio viđen od strane Šatro Cosmo u subotu u prekrasnom ambijentu birtijusine Papillon. Njeno objašnjenje zašto se nije javila glasi: "Bila sam s prijateljicama, pa nisam htjela da me gnjave s pitanjima". Evo zašto sam i dalje solo muškarac. Žene se jednostavne ne žele potruditi da me dobiju. One su krive, tek sad to shvaćam. No, bilo kako bilo, shvaćam te Šatro. Shvaćam onaj dio sa anonimnosti hoću reći (za one koji ne znaju, Šatro se izjasnila da želi biti anonimna). Ipak, kad budeš viđen s Bučimirom, karijera propada, brak ne moraš ni sanjati, sve u svemu, život kreće silaznom putanjom. Dva mjeseca kasnije, kopati ćeš po smeću u potrazi za staklenim flašama koje ćeš prodavati ne bi li zaradio kakvu paru za pola kruha ili žemlju sa malo tirolske unutra. Vani opet pada snijeg. I to je dobro. Nije dobro to, da je snijeg mokar. Pa kad se voziš biciklom, nije ugodno. No, nadam se da će preko noći napadani snijeg otvrdnuti silom prilika, pa će sutra biti bez bljuzge, samo romantisch pucketanje pod kotačima skupog mi ljubimca. Razmišljam o kupnji auta. Nekog jeftinog. nekog s kojim bi se mogao voziti po gradu. Nekog kojeg bi platio male novce. Baš sam maloprije u oglasniku našao jednu četvorku za 100 ojra. "Ujutro, on je još bio bez auta, a navečer, vozio se kao gospodin!!" Ponekad pomislim da bi trebao pisati reklame za radio ili lokalne teve stanice koje prikazuju serije tipa Darkmam i filmove s Ericom Robertsom. No, izabrao sam drugi put. Idem sad. Za zadaću pročitajte par versi iz Starog zavjeta, sutra pitam. Aleluja! P.S.Navodno će nestati neki postovi od prije sad kad stisnem tipku "Objavi post". Ne brinite, imam sve doma sejvano, pa ću sve vratiti na svoje mjesto čim budem u toplini doma svoga. |
19.01.2005., srijeda
|
Vidim da sam izazvao omanje svađe, a sve zbog toga jer sam krenuo na dijetu. E, sad da svima objasnim što je moj pojam dijete, pa da se onda vratimo na neke malo važnije teme, kao što su: od čega dobro prditi, kako eksati kriglu pive ispod pet sekundi, kako ne zbariti... E, pa ovako... zamislite mladića u svojoj dvadeset i petoj, sa jedno dvadeset kila viška. Jutrima i podnevima radi, a večerima bulji u televiziju ili izlazi van. Jeste? Dobro, idemo dalje. Možemo lagano zaključiti iz prije navedenog da se naš mladić i ne kreće previše, jer nema vremena ili jednostavno ne želi. Uz svo to nekretanje (iako moramo izdvojiti vožnju biciklom na i sa posla), naš mladić ždere neopisive količine hrane. Prosječan žderački dan izgleda ovako: JUTRO, dakle doručak: pola kruha, majoneza, punomasni sirevi, mesina, Nescafe sa puno previše šećera. PODNE, iliti popularno zvano gablec: ili zdrava pizza ili zdravi McDonald's ili zdrava sendvičina od pola zdravog kruha sa zdravim sastojcima POPODNE/PREDVEČERJE, dakle ručak ili večera, skraćeno ručera: štogod mu majka skuhala plus pola kruha ili samo pola kruha sa zdravim dodacima u slučaju da majka nije kuhala. VEČER, iliti hranjenje u sitnim jutarnjim satim nakon izlaska sa prijateljima: jedan McDonald's menu plus još dva sendviča da bi bili sigurni da se glad neće pojaviti tako skoro. Ako se kojim slučajem ide u kino, između POPODNE/PREDVEČERJE i VEČER dodajte još i jedne džinovske kokice plus džinovska kola. Evo, sad smo se uvjerili da naš mladić zbilja puno jede. E sad, kad naš mladić odluči ići na dijetu, on uradi slijedeće: JUTRO, dakle doručak: dvije manje šnite kruha sa nečim ne pretjerano masnim. PODNE, iliti popularno zvano gablec: dvopek plus LGG jogurt. POPODNE/PREDVEČERJE, dakle ručak ili večera, skraćeno ručera: štogod majka skuhala, ali upola manje od onoga što se inače pojede minus kruh. VEČER, iliti hranjenje u sitnim jutarnjim satim nakon izlaska sa prijateljima: ne postoji više. Zaključujemo da su se količine hrane koje se unose u tijelo našeg mladića dobrano smanjile. On će patiti par dana, ali kasnije će se naviknuti. Nadati će se da će uspjeti. Eto. Jučer sam, samo da Vam pokažem da mi je volja jaka, odbio žderanje u McDonald'su, a odbio sam i hranjenje kebabom. A da ste samo vidjeli kebab. Ne znam kaj je došlo prodavaču, ali Richardu i Dragutinu je složio takve kebabčine da je bilo grdo za gledati. Nemojte ni slučajno pomisliti da sam lagano odbio sva ova dobra. O neeee, patio sam!! Moja patnja je bila vrlo vjerojatno slična onoj Isusovoj, ali psihički sam ostao stabilan i nepokolebljiv, što ne možemo reći za kralja svih Židova. Eh. Ponosan sam bio na sebe u tim trenucima. Sve sam više siguran da bih mogao izdržati i torturu od strane američkih vojnika u Iraku. No, o tome kad se desi. Vidim da su Vam se svidjele riječi pjesme mladog Jensa, pa evo Vam onda i ostatak. I ponovo napominjem da bi ja nekaj takvo. Ali ne da me netko davi plastičnim vrečama, nego takvu vezu. Issssso mare, sve Vam se treba nacrtati!!! Hehe. Evo riječi. In church on sunday making out in front of the preacher. You had a black shirt on with a big picture of Nietzsche. When we had done our thing for a full christian hour, I had made up my mind that there must be a higher power. At a Christmas-party, I'd hold your hair when you vomit, I'd help you up to brush your teeth, and then I'd kiss your stomach. We lie still on your bed, the room is lit only by the tele and it's a perfect night for feeling melancholy. To bi Vam bilo to. Osim, što Vam želim ukazati na jednog opakog jebača što se mode tiče. Richard će ga znati, a možda i još neki, ali kaj frajer radi, to je predobro. Pogotovo bi htio čuti Reginin stav o njemu, pošto je drugarica u tim vodama. No, da skratim, dame i gospodo, predstavljam Vam Ozwalda Boatenga. Eeek!!! |
|
Još nisam postao homoseksualcem. Govorim to, jer vidim da je mnogo upita, pa da Vam napokon i otkrijem tu, nekoliko dana, strogo čuvanu tajnu. E pa, žene, sad kad to znate, i kada Vam je sa srca pao kamen veličine omanjeg grada, slobodno me kontaktirajte u svezi i glede nekih prljavih rabota, kako mi više nikad ne bi palo na pamet da odem igrati za drugu ekipu. Ako me ne kontaktirate, nikome ništa, jer ovako i onako će sve ostati po starome. Ja ću se žaliti, Vi ćete se smijati, svijet će se vrtiti... Glad me mori, a ne smijem jesti. Prvih par dana je najgore. Upravo imam jak osjećaj deja vua. Hm, možda zato jer sam ovako nešto već jednom i pisao. To je valjda bilo kada sam prošli put namjeravao skinuti kile. Trajalo je ravno dva tjedna i onda sam pokleknuo. Mislim da sam ovaj put jači, iako ona dva prokletnika Vođa (moj bratić) i Vern (njegov novi zaposlenik) stalno miniraju moj plan da postanem lijep i kao iz stijene isklesan, pozivima na već tradicionalna subotnja prežderavnja u poznatom lokalu. Ništa od toga mladići. Barem mjesec dana biti ću jake volje i nadati se da ću u tom periodu skinuti barem pet kila. Dalje ćemo vidjeti. Opet me pere kriza. Ona inspirativna. Treba mi događaja, treba mi priča. U biti, trebam se napiti, pa da imam o čemu pisati. A, ništa, morati ćemo to onda upriličiti. Petak najvjerojatnije. A da malo popunim prazninu ove prljavo – bijele pozadine, evo prve kitice iz pjesme Higher Power Jensa Lekmana. Tak nekaj bi i ja. Pa, ako ima netko, neka se slobodno javi. She said let's put a plastic bag over our heads and then kiss and stuff 'til we get dizzy and fall on the bed. We were in heaven for five or six minutes, then we passed out and I was so in love I thought I knew what love was all about. Savjet dana: Kada je vani oko -4, a Vi se vozite na biciklu, nemojte nositi traperice. Šejkit!! |
17.01.2005., ponedjeljak
|
Od danas jedem manje. Znatno manje. Ne može se više ovako. Pogledam se u špigl i vidim novi komad tijela na meni u predjelu trbuha. Nekad sam se smijao takvima, a danas sam i sam takav. Možda se nisam trebao smijati? Hmmm... No, bilo kako bilo, nema više žderanja kod Srbina, nema više kupovanja najvećih kokica na svijetu svaki put kad sam u kinu, nema više odlaska u McDonald's nakon svakog većernjeg izlaska, nema više gutanja tone majoneze, nema više ubijanja sendviča od pola metra na poslu. Samo povrće, voće i LGG jogurt!!! I voda, normalno. Želim biti lijep i mlad, a ne samo mlad. Kako bi dostojno otpravio žderačke dane u privremenu penziju, jučer smo Richard, Dragutin i kasnije pridruženi dr. Phil plus Zizou i Diego, malo skočili do Hootersa na žderačinicu. Pa smo se tamo propisno najeli lijepih dobara. Onda smo za kraj još svratili i do McDonald'sa na malo "slatkog", pa je trbuh bio pun po PS-u. Malo će mi faliti ovo, jer ipak sam mužjak koji voli papicu, ali jednom sam uspio, uspjeti ću i sada. Iza mene je tjedan dana psihičke pripreme na ovo što me čeka. Držt'e fige. U petak sam opet malo svratio do Cvječarnice. Ovaj put nije bilo ljudi kao zadnji put, ali bilo nas je dosta. Mister Film i ja smo na jedno trifrtalj sata izmigoljili iz birtije i otišli nešto baciti u kljun. Kada smo se vratili, bilo je nešto više ljudi i karaoke su već bile poodmakle. Mister Eviltwin i ja smo razmjenili CD-e. Još jednom da spomenem, jako mi se sviđa snimljeno Zli Blizanče. O De Kiftu se radi, za sve Vas znatiželjne. Malo smo cugali, malo se zajebavali, onda su došli Richard i Dragutin, pa smo opet radili isto, a onda smo bez pozdrava otišli u noć. Danas je opet jedan od onih dana kad nemam ideja o čemu pisati, a mislim da se to jasno vidi. Pa onda više neću gnjaviti, nego ću odjebati. Frrrrrrrrzolink! |
14.01.2005., petak
As Of Today, I'm Turning Gay
|
Jučer smo Richard, Dragutin i ja vodili zanimljiv razgovor nakon što smo odgledali ultra "dobar" film po imenu Wimbledon. Molim Vas da zaobiđete ovaj film, pa makar ga htjeli pogledati samo zbog Kirsten Dunst, koja je btw., i dalje u savršenom fizičkom stanju. Rađe ovih dana pogledajte na Novoj ili RTL-u onaj njen film sa cheerleadersicama, jer tamo je dobijete u paketu sa Elize Dushku, koja je tres bien ženica. No... razgovor... Da li treba postati homoseksualcem? Jer kao hetero ne polučujem bogzna kakve uspjehe. Da li da pređem u drugu ekipu ne bi li zadovoljio barem minimalne fizičke potrebe? Sjedili smo tako i razmišljali o tome i na kraju došli do zaključka. Slijedi zaključak. Ako ikada postanem homoseksualac, a mogućnost uvijek postoji, ljubovati ću sa Richardom. Ali seksa neće biti. Samo ćemo se ljubiti. Javiti ći Vam sutra da li sam postao homoseksualac ili ne. Razgovor je nadalje krenuo u slijedećem smjeru. Hipotetska situacija. Sudionik ste u Big Brotheru. Prvih par dana upoznavanja krene razgovor o seksu, ali Vi niste pretjerano veliki jebač, a opet ne želite ispasti šonjo pred nekoliko milijuna gledatelja. Kakav odgovor dati? E, pa slijedeći odgovor je po meni najbolji, a i sam sam ga mislio dati ako ikad budem u tom showu. Dakle, na postavljeno pitanje o seksu, odgovara se hladnokrvno slijedećim odgovorm. "Ja ne jebem." Vrlo važno je ostali hladnokrvan. Kako bi ljudi vidjeli da ste ozbiljni. Možebitni nastavak tog razgovora. "Kak misliš ne jebeš?" "Tak kak sam ti reko, ja sam iznad toga." "Ne jebi!" "Upravo to..." Ako imate sreće, sve ljepotice iz showa pokušati će skinuti Vaš jumf. E, sad... Dva moguća scenarija, ako do nećeg zbilja dođe. Scenario prvi: Mlada, recimo, Skradinjanka Mirka, odlučila je da baš ona bude ta koja će Vas odvesti u krevet, jer je jako privlači činjenica da Vi ne općite spolno. Cijelu noć Vas zavodi, ali sve na prijateljskoj bazi. Pošto ste svi malo popili, ne shvaćate njene namjere baš jasno. U jedno doba noći, Mirka Vas odvodi u sobu i krene Vas skidati. Ostali znaju njenu namjeru, pa stoje ispred vrata i znatiželjno osluškuju. Vi ispočetka, zbog alkohola, ne shvaćate što Mirka radi, ali kad shvatite, odgurnete je od sebe i kažete joj da ste počašćeni činjenicom da je odbrala baš Vas za seks, ali da ipak imate principe i da ih se namjeravate držati. Ona kaže da shvaća, ispriča se i priča je tu gotova. Postajete najbolji prijatelji u kući i rasplačete se kada je ona izbačena. Scenario drugi: Šinjorina Lucija izvukla je najkraću slamku u igri "Tko će pojebati nejebajućeg stanara". Lucija je blago sramežljiva i boji se, ali ostale stanarke joj objašnjavaju da se nema čega bojati, pošto ste Vi odlučan čovjek koji se drži svojih stavova i da ćete je sigurno odbiti, te da sve ovo shvati kao igru. Nakon par špricera i jedne popušene kutije cigareta, Lucija napokon krene u razgovor s Vama. Prvo malo koketiranja, a kad vidi da Vi baš previše ne trzate, ohrabri se, pa počne i sa ozbiljnijim razgovorima. Nešto kasnije završite u sobi, gdje ste kao odlučili privatnije razgovarati. Nakon još malo razgovora, ona krene u akciju, znajući da Vi nećete apsolutno ništa napraviti i da ćete je odbiti. Ali, vidi vraga, Vi s nje strgate svu odjeću i poševite ju kao mladu jaricu. Ona svrši devedeset i tri puta za redom, a Vi si mislite: "E jesam ih sve zajebo!". Nakon toga, Lucija ne progovori niti jednu riječ s Vama, i nakon tri dana zamoli Big Brothera da ju pusti van iz kuće, jer ne može podnijeti Vaš šeretski smiješak koji joj non stop upučujete. Eto. Vjerojatno ste primjetili da sam vraćen na Almost Cool listu. Ne znam kako da to komentiram, pošto sam se bio naviknuo djelovati iz podzemlja. Jedino što znam je to da me liste više apsolutno ne diraju, jer imam sve Vas za koje znam da me čitate i poštujem Vas zbog toga. Nisam htio reći da Vas volim, jer to bi značilo da moram javno iskazati emocije, a to jednostavno nisam ja. Uglavnom, shvaćate što Vam pokušavam reći. Kulelček! |
13.01.2005., četvrtak
|
Vidim svi nešto prigovaraju protiv magle. Zašto? Nije mi jasno. Pa magla je tak dobra stvar. OK, kužim da ima ljudi kojima nije ugodna, ali meni je baš kuuuuuuuuuuuuuuuuul. Ima nešto jako intimnog u magli. Nekako se lako povezati sa svim ljudima koji te okružuju kad nastupi magla. Svi ste u istom sranju, treba biti blizak sa svima, ne bi li zajedno bili jači. I takva sranja... Magla mi je još super i zbog elementa iznenađenja. Nikad ne znaš kaj ćeš slijedeće ugledati. Pogotovo ako se voziš na biciklu, kao ja. Samo se odjednom ispred tebe stvori nešto/netko i iznenadi te, ali i ti iznenadiš nju/njega/to. A tek svi zatomljeni zvuci. Magla ima svoj pjev, koji se sastoji od svih onih inače svakodnevnih zvukova, ali provučeni kroz teški maglin filter tvore prekrasnu glazbu. Samo načulite uši i čuti ćete. To je maglin pjev. Magla je alt. Eto, bila je to moja mala oda magli. Skratio sam kosu. Otac kaže da sada izgledam kulturno, ali mislim da to iz njega isijava ljubomora, jer od svoje dvadeset i neke nema kosu. Zato sam kao klinac uvijek bio primoran biti kratke kose. Uvjeren sam da je o tome riječ. A uz oca, i ja sam zadovoljan novim izgledom. Koji u biti i nije jako novi, pošto izgledam isto kao i prije, samo malo kraće. Kad me drugarica frizerka pitala kako ćemo, rekao sam joj da mi skrati šiške, jer mi idu na jednu stvar, ali da iza ne prčka puno, jer ipak treba održavati godinu i više dana puštanu fuzbu. I bi tako. I sad sam si lijep. Još kad se počešljam....ISSS... da vidiš. Sjedim sad već jedno deset minuta i buljim u prazni ekran, pokušavajući dokučiti o ćemu još pisati. Stvarno ne znam, nisam u zadnja dva dana niti ništa posebno dobro jeo....pa da!!!!!! Slušajte ovo. Sjećate se cure po imenu Tuga od nekih par postova unatrag. Jednostavno moram s Vama podijeliti recept koji sam na licu mjesta nazvao Tugin suffle. Dakle, treba Vam jedna zdjelica, jedno jaje, par šnita kruha, parmezan, majoneza i senf. Jaje tvrdo skuhajte, kruh ili namrvite ili raskomadajte na male komade. Stavite namrvljeni ili nakomadani kruh u zdjelicu. Kada je jaje gotovo, njega ili narežite na male komade ili ga rukama raskomadajte po uzoru na kruh. Kada ste gotovi, umetnite ga u zdjelicu zajedno sa kruhom. Zalijte to majonezom i senfom. Promješajte dok ne dobijete nešto nalik kaši. Pospite sa parmezanom za dekoraciju i mrvicu pikantnosti. Uživajte. Eto, odo ja sam doma, jer u pol sedam na TV3 + počinje Scrubs. Shmickles!!! |
11.01.2005., utorak
|
Mrzim se kakav sam sada. U biti ne mrzim sebe, koliko mrzim zli osjećaj koji u meni buja. Znate jedan od onih koji isprva nagovješćuje nešto lijepo i dobro i drži se takvim dan-dva, a onda kao iznenadna oluja za sunčana dana, pomuti bajni piknik na livadi. E, pa trenutno sam na kiši. Stojim ispod drva, molim se da grom ne opiči baš u moje drvo i nadam se da će uskoro prestati kišiti, jer još uvijek imam pohane piletine u izletničkoj košarici. Sad bi opet htio biti malo zaljubljen. Pa makar i opet nesretno. Samo da osjetim ono, kaj god da to je. Hoću ponovo gubiti po dva sata života dnevno na telefonu, pričajući o čemu god, samo da je s tom nekom osobom. Želim opet, prije nego uopče okrenem njen broj, osjetiti kako se sav tresem kao da ću baš zvati otmičara svog djeteta, a ne nekoga s kime bi htio provesti mali dio svog života. Hoću opet, nakon što sklopim slušalicu, ležati na krevetu i buljiti u plafon, prisječajući se svake sekunde maloprije završenog razgovora. Kao što vidite, ja ljubav vodim preko telefona. Ali samo s osobama koje znam. One debele babe koje ostavljaju svoje brojeve telefona po novinama me ne zanimaju, tako da ne morate ostavljati komentare koji upučuju na jedan od tih brojeva. Eto, sad mi je bolje. Inače, prekjučer smo Richard i ja posjetili Hooters. Ako ikada budete išli tamo zbog žena, onda ćete se razočarati. Nemojte me krivo shvatiti, cure su lijepe i sve to, ali po meni cura koja radi u Hootersu treba imati veliku sisu (umjetnu ako je ikako moguće) i treba biti ultra koketna. Cura koja je nas posluživala, Ivana, nije imala ova dva prije spomenuta atributa, iako je bila pristojna i uslužna. S druge strane, ako idete u Hooters zbog hrane, kao nas dvojica recimo, izaći ćete iz lokala relativno sretni. Toplo preporučujem hamburgere. Džinovski su, sa debelim komadom mesine u sredini i razno raznim dodacima, od kojih su neki odabrani od Vaše strane. Probali smo i pileća krilca. Pohana. Premasna čak i za moj ukus. Mislim da ću slijedeći put probati samo pečena, i to sa malo jačom koncentracijom tobože ljutog sosa. Osim navedenog, na menuu se nalazi puno lijepih stvari i biti će potrebno svratiti tamo još najmanje tri puta, ne bi li isprobali sve što nas zanima. Sve u svemu zadovoljan sam. Malo trivije... U Londonu nema Hootersa! Malo me to začudilo, jer tamo valjda postoje svi živi restorantski lanci, a Hootersa nema. Čudno. Kraj ove jako zanimljive trivije. Mislim da ću danas ići skratiti kosu. Malo me već nervira ovo na glavi, ako zbog ičeg, onda zbog neuredne forme. Stoga ću otići malo srediti to, pa da na nešto ličim. S tom mišlju ostavljam Vas da plačete nad mojom sudbinom i šaljem Vam jedan LGG pozdrav*. Prrrooootttt! * Ako se pitate što je to LGG pozdrav, probajte popiti jednu flašicu LGG jogurta uz Vaš ručak, a oko pet-šest budite spremni evakuirati sustanare. Smrad je neopisiv. |
10.01.2005., ponedjeljak
Danas sam za Vas pripremio malo drukčiji post. Nazovimo ga foto-slikovnica. Nadam se da će Vam se svidjeti i da nećete ostati šokirani. Shazam!       |
08.01.2005., subota
|
Trenutno sam preumoran da bih pisao traktate. Ali, reći ću Vam da je zadnjih par dana bilo jako dobro u pogledu zabave i takovijeh stvari. Od tulumčića kod Jay-Z-a, gdje smo se jako lijepo zabavili svi, pa čak i oni kojih nije bilo s nama. To je bilo u srijedu. U četvrtak nam je Richard pripremio lijepu večericu, pa smo se najeli kao i uvijek, obilno i kvalitetno. Jučer smo se, pak morali pozdraviti sa Jay-Z-em, koji je otputovao natrag u Londru i sa sobom odnio dio naših srca (teške riječi, jebo ga Frano Petrić). Evo pjesme samo za njega. Obeć'o je, da će doći I da će joj prsten donijeti... Jučer je također bio i sastanak svih nas koji pišemo svoja sranja na ovim stranicama. Jučer mi je bio prvi put da sam ostao među zadnjima. Napio sam se, podijelio cedee Eugenu i Eviltwinu (nadam se da nemate zamjerki), udijelio hranu Daywalkeru, pa je onda i on meni udijelio hranu, pričao sam sa Štetočinom o koječemu i upoznao jednu divnu osobu. Pozdrav njoj. Veliki. I oprosti kaj sam otišel bez pozdrava. Eto, to je to. Mali i osobni postićić. Čekam još neke slike, pa ćete onda dobiti jedan slikovni post, pun šale i dosjetki iz radionice kneza Bučimira. Slike će biti eksplicitne i pune nemorala, a pričica slatka i srcedrapajuća. Check check da mone! |
05.01.2005., srijeda
|
Odem ja danas, nakon jedno godinu i pol, napokon izvaditi novu vozačku dozvolu. Prvoj mi je, naime istekao rok trajanja, zbog jednog jako pametnog, i kako valjda on samo za sebe misli, duhovitog liječnika. Dakle, što je bilo. Kada smo sestra i ja kretali na vozački, otišli smo kao i svaki drugi pristojni Hrvati na liječnički pregled. Ja onda još nisam nosio naočale, ali moja sestra je. Te je ona dobila vozačku s ograničenjem. Doktor koji nas je pregledavao, mislio je da ću se ja zbog toga smijati sestri, pa je preventive radi, i meni spizdio ograničenje, smislivši pritom nebulozni razlog prevelika težina i visoki tlak. Kiselo sam se nasmijao i poželio da mu djeca imaju prišteve do tridesete. Gnojne. I tako je prije jedno godinu i pol meni istekao rok trajanja vozačke, a ja sam taman prodao svoj auto i nije imalo smisla vaditi vozačku kada nemam auto. Ali malo po malo sam shvatio kako bi tu i tamo mogao posuditi očevo vozilo i nekuda se odvesti, jer nije svugdje prikladno ići biciklom ili javnim prijevozom. A pošto sam ovih dana na godišnjem, obavio sam tu malu proceduru i izvadio novu vozačku dozvolu. E, sad... kad dođe do birokracije, Hrvat je überkretenčina. Vjerojatno su svi, ali mislim da ih Hrvat dere ko silovatelj najlonske čarape svojoj žrtvi. Kao prvi pokazatelj überkretenarluka, spomenuo bih guranje preko reda. Mislim, evidentno je da je red dug, ali od deset novih, četiri će doći baš pred prvog u redu i praviti se blesavi. Kada im se spomene da se stanu u red, kažu nešto su stilu: "Ah, vidi, nisam ni primjetio". Kužimo te stari, znam da je teško uočiti pedeset i devet ljudi koji stoje jedan iza drugog, baš ispred šaltera koji i tebi treba. Pod dva bi stavio one koji dođu "pripremljeni". Razgovor ide otprilike ovako: "Dobar dan." "Dobar dan." "Došao sam predati za vozačku", predaje službenici papire. "Fale Vam slike." "Molim...?" "Fale Vam slike." "Kakve slike?" "Vaše slike, slike Vas." "A šta će mi?" "Pa, vadite novu vozačku, je li tako? E, pa trebaju Vam dvije slike za to." "Ali, šta će mi slike, samo treba produžiti vozačku.", u čudu će stranka. "Gospodine, kada produžujete vozačku, to znači da vadite novu." "To prije nije bilo." Da ne idem dalje, shvatili ste poantu. Ima još jedan primjer razgovora na sličnu tematiku. "Dobar dan." "Dobar dan." "Došao sam podignui novu vozačku molim Vas.", predaje papire. "OK, sve je u redu, samo mi trebaju Vaše slike." "Nemam. A šta stvarno trebaju?" "Hm, da imate pravo, možda ipak ne trebaju. Odite tu iza, u sobi je naš portretist, on će Vas nabrzak nacrtati...u dva primjerka. NORMALNO DA TREBAJU SLIKE KRETENU IMBECILNI!!!!", baca sve papire stranci u glavu. No, ovaj drugi primjer je kako si ja zamišljam sebe u ulozi službenice. Treća kategorija je posebna. To su oni koji se guraju ispred reda, ali s razlogom. Ono, stojite već trinaest sati u redu, taman dođete na red, kadli s desne uleće čičica i gura se ispred Vas. "Oprostite, ali red je tamo." "Znam, ja sam bio ujutro, pa samo moram predati." Odjednom se stvori dvanaest takvih i Vi opet pušite sat vremena svog života. No, moram priznati jedno. Službenice u MUP-u su neopisivo strpljive i nenadrkane. To može značiti samo dvije stvari. Da su prije nego što su dobile posao, prošle neke izvanzemaljske pripreme, u kojima su im živci istrenirani da ne popuste niti u jednom trenuntku, ili su na teškim drogama. Trećeg nema. Jučer sam cijeli dan proveo pred televizorom. I to gledajući nadasve smiješnu seriju pod imenom Bo' Selecta! Link je sa desne strane. Jedan autor, koji imitira poznate, ali tako da ih totalno izobliči, ne znam u biti kak da Vam to opišem, trebate vidjeti. Smiješno za popizditi uglavnom. Sad se idem spremati lagano, jer uskoro ću do Jay-Z-a gdje ćemo danas imati malo okupljanje,da ne kažem tulum. Ali prije toga, evo ipak liste filmove, kao i što je obećano. Barbarske invazije Glavom kroz zid Lost InTranslation 21 gram Garden State Eternal Sunshine of Spotless Mind Magdalenske sestre Collateral American Splendor Kuća pijeska i magle Život Davida Gale-a + Igby Goes Down (izdan na DVD-u,odličan film, preporuka Bučimirova je kao i Rupertova i Everetova) Ukratko, to bi bilo to, odo ja sada. Ch'amone!! |
03.01.2005., ponedjeljak
|
Sjedim u svojoj sobi, u polumraku, slušam sjetnu pjesmu Beckovu, iz sjetnog filma Eternal Sunshine of the Spotless Mind, pijem Coca Colu. Pere me lagani umor, ali sve u svemu jako sam zadovoljna sam sa sobom trenutno. Cijeli ovaj tjedan ne moram na posao, u gradu je Jay-Z, jedan od mojih najdražih prijatelja, još da neka ženska padne, ne moram se više brinuti o ničemu. Ne znam zašto, ali ovako kad sam na godišnjem, osjećam nekakvu omanju grižnju savjesti, jer sam ostavio kolege zatrpane poslom. No, brzo me prođe. Eh... Prije par sati ispratili smo Grka. Ostali smo bez jednog Engleza. Neka, jedan je još s nama. Na ulazu u aerodrom zaustavio nas je jedan revni policijot, i zadržao nas oko sedam i pol minuta kao zadnje kriminalce. Na vokitoki je provjeravao tko smo i što smo, a Grk se uspaničario da će zakasniti na avion. Zbilja bez veze, ne znam koja im je to fora da zaustavljaju nevine Hrvatice i Hrvate dok isti ispračuju svoje najmilije na dalek put. No... Rastanak sa Grkom je bio dirljiv, uostalom kao i njegov dolazak. Nakon toga, osjetili smo veliku želju za hranom, pa smo Richard, Dragutin i ja, nakon što smo odbacili Jay-Z-a, otišli do kineskog restorana i pojeli ponešto. Jučer sam se sjetio nećeg jako zanimljivog o čemu sam Vam htio pisati, ali sada se ne mogu sjetiti. Morati ću si i ja, kao neki blogeri, početi pisati rimajndere po mobitelu, ne bi li tako uvijek imao o nečemu pisati. A pošto nemam o čemu pričati, htio sam postati malo slikica sa dočeka Nove nam godine, ali nekim čudom, apsolutn svi web hosting sajtovi jednostavno odbijaju hostati moje slike. Majku im kapitalističku, zavjera protiv poštenog mene je izgleda započela već u prvim danima hiljadupete!! Oj, dušmani, nećete me tek tako uspjeti upropastiti, morati ćete biti puno inventivniji!!! Eh, evo sad je baš proradilo, tako da ćete ipak vidjeti slike. Izgovorene riječi gnjeva, ipak ostaju, za buduće nepravde naspram mog utjelovljenja. Dr. Phil  Veseli Dragutin, Richard, Jay-Z i Grk  Ja, kao Juan, dobroćudni meksički pastir u potrazi za vječnom slavom  Richard i Dragutin kao članovi popularnog underground benda  Margareta, Jay-Z, Grk i The Zizi  Richard i ja izmjenjujemo nježne poglede  Vaš jedan i jedini okružen ljepoticama  Eto, to je to. Danas mi se ne da pisati lista najboljih filmova u protekloj godini po moi, pa ću to, obećajem, napraviti slijedeći put. Đokalunks! |
01.01.2005., subota
|
Kao prvo, svima sve najbolje u novoj godini. A sad, redom. Početi ću sa četvrtkom kada smo Richard, Dragutin, dr. Phil, moj bratić, Jay-Z, Grk i ja išli na jedno propisno ubijanje u hrani u naš dragi lokal popularno nazvan "Kod Srbina". Englezi još nisu okusili draži ovog restorana, pa smo im morali upriličiti poštenu demonstraciju svega što je tamo jestivo. Samo ću napisati što smo nas sedmorica pojeli i popili, a Vi zaključite da li je to puno ili previše. Dakle, šest pljeskavica na kajmaku, šest porcija kajmaka, dvanaest lepinja, dvije porcije uštipaka, tri porcije nečeg što se zove Hrvatska ruža (mesina s kajmakom, u najkraćim crtama, a siguran sam da ima neko pravo ime), tri porcije punjenih vješalica, dvije porcije mazalica, četiri zapečena graha, dvije šopske salate, četiri (ili pet) litara vina, nešto rakijica. To bi bilo to. Propisno naždedrani, odlučili smo krenuti prema gradu. Šetali smo Tkalčićevom ulicom kada sam uočio gomilu kartonskih kutija odloženih na hrpu, pokraj nekakvih kontejnera za smeće. Popeo sam se na iste te kontejnere i vinuo se prema kutijama. Zanimljiv pad. Dragutin je probao isto, samo što se on popeo još više, na obližnji zidić. Ljudi su se počeli zaustavljati na cesti, čekali su njegov sudbinski skok. Navijanje u jedanaest navečer usred Zagreba, sve sa svrhom da se jedan mladić baci u gomilu smeća. Vinuo se i sletio... ravno hrpu nečeg što je izgledalo kao stari kolači, pošto je slastičarnica bila dva metra dalje. Naravno da to nisu bili suhi kolači, nego oni kremasti. Njegove crne hlače, sada su bile bijele, i to baš na guzici. Ljepljive, normalno i nije išlo dolje. Eh... Krenuli smo doma, ali baš kad smo prolazili pored teatra Exit, Dragutin se sjetio da je tamo tulum u povodu deset godina rada tog kazališta. A pošto on tamo ide na dramsku radionicu, stali smo i ušli. Popili smo pivu i družili se sa Dragutinovim prijateljima. Vidjeli smo i nekoliko "faca" hrvatskog glumišta, ali s njima se nismo družili. Nakon pola sata, dr. Phil, Richard i ja smo izašli iz kazališta, a ostavili smo Dragutina unutra. Prešao sam cestu, odhodao par metara i bio sam doma. Razvalio sam se na krevet i zaspao... puna, ne... prepuna želuca. Jučer je bila Stara godina (ak niste znali). Bili smo pozvani na jedan tulum, pa smo se nakon što sam ja završio s poslom, našli Richard, Jay-Z, Grk i ja, sve u cilju nabavke alkohola za tulumče. I dođemo nas četvorica u Vrutak, natovarimo kolica razno-raznim alkoholom i krenemo platiti. Tu stvari postaju zanimljive, skoro kao u filmovima akcije i spletke. Richard uzme svoj dio cuge, jer je on plačao karticom. I on plati svoje. U to, do Jay-Z-a dolazi jedan muškarac koji je u ruci imao samo jedan artikl, onaj džinovski šampanjac od kolko već litara. I pozdravi on Jay-Z-a. Ja sam prepoznao tog čovjeka, jer zna mog oca, a zna i oca Jay-Z-evog. Njih trojica se dakle poznaju. I tak pričaju oni malo i zamoli čovjek ako bi mogao prije nas platiti to što ima, jer kao žuri mu se. Ja ga normalno pustim ispred nas i on stavi svoj džinovski šampanjac (pjenušac u biti, ali dobro) na pomičnu traku. Veli blagajnici da mu se jako žuri i neka nabrzak i naše stvari odmah čekira. Ja si mislim, "Ah, šaljivdžija, sad će i naše staviti pod svoj račun, a onda će nam reći da neće platiti". I stvarno, počne on stavljati sve naše kao da je njegovo. Pogledam Jay-Z-a, on sleže ramenima, pogledam Grka, on gleda u čudu, ne kuži što se događa. Richard stoji sa strane i smijucka se u nevjerici. Blagajnica sve odčekira, čovjek izvadi karticu i plati. Plati 900 (riječima devedsto) kuna vrijedan alkohol. Onda se samo okrene, pogleda nas četvoricu koji blejimo ko telad, poljubi Jay-Z-a, veli "Sve najbolje dečki!" i odtrči iz dućana. Mi smo ostali stajati, još ne kužimo što se u biti dogodilo, blagajnica nam govori da maknemo stvari s trake, jer ljudi čekaju u redu sa svojim stvarima. Uzmemo sav alkohol i odemo iz dućana. Moglo bi se reći da smo dobro prošli. Ne znam kaj Vi mislite... Tulum na koji smo išli bio je u Dubravi. Ja se malo bojim Dubrave, pogotovo po noći. No, bilo kako bilo, krenuli smo u koloni, koja se sastojala od dva vozila prema tom istočnom dijelu grada. Mladić koji nas je pozvao na tulum je prijatelj dr. Phila. Ušli smo u stančić, raskomotili se i počeli udarati po pivi te tekilama. Tek što smo se sjeli kak spada, već smo se morali ustati. Naime, baš je udarila ponoć, pa smo se krenuli ljubiti i čestitati. Ljudi su plesali, mi smo cugali, Grk se zapričao s nekom curom, mi smo i dalje cugali, htjeli smo ići pišati s balkona, ali nam nisu dali. Ja sam iz nepoznatih razloga bacio pivsku flašu kroz prozor, vani kao da je bijesnio rat koliko petardi je rokalo. Oko dva sata, čuli smo se našim prijateljicama, koje smo usput zeznuli, jer su trebale ići s nama na tulum, ali u zadnji čas je nešto iskrsnulo i morali smo im otkazati. One su bile negdje u gradu, pa smo im se odlučili pridružiti. Ostavili smo Grka u stanu, a na put smo krenuli Richard, Jay-Z, Dragutin i ja. Dr. Phil je također ostao. Našli smo se sa curama u Melinu, isčestitali si sve i sva i odlučili da, pošto nam je bilo hladno, odemo do Jay-Z-eva stana. Sjeli smo pola u auto, druga polovica u taksi i uskoro smo bili u toplini Jay-Z-eva doma. Pili smo, slušali glazbu, plesali. Dvije od cura, zovimo ih The Zizi i Margareta, su zajedno sa Dragutinom smišljale nekakvu koreografiju, Jay-Z je cugao, Richard je pričao sa ostale dvije cure (imao sam i za njih imena, sve smo se dogovorili, ali izgleda da kad si polupijan baš ne pamtiš dobro, tako da se ispričavam, ispraviti ću to čim se sjetim). The Zizi i ja smo se kladili u obilni obrok da ćemo si međusobno snimiti neke CD-e. Baš me zanima kaj će mi snimiti. Oko šest bilo je vrijeme da ipak odemo doma. Odveli smo Margaretu i The Zizi doma, a onda smo i naša tijela prebacili kućama. U sedam ujutro bio sam zamotan u poplon i hrkao kao novorođenče. A sad liste. Ajmo prvo albume riješiti. Nema poredka, samo ću ih navesti, svi su mi dobri. AC Newman - Slow Wonder Jens Lekman - When I Said I Wanted To Be Your Dog Xiu Xiu - Fabolous Muscles Interpol - Antics The Arcade Fire - Funeral Madvillian - Madvilliany Stars - Set Yourself On Fire Mirah - C'Mon Miracle The GO! Team - Thunder, Lightning, Strike The Futureheads - S/T Tom Waits - Real Gone Elliott Smith - From a Basement On a Hill Morrissey - You Are The Quarry Analena - Carbon Based (da se ne veli da nisam spomenuo nijedan hrvatski bend) Jim Guthrie - Now More Than Ever The Walkmen - Bows And Arrows Devendra Banhart - Rejocing In The Hands Bilo je tu još svega i svačega, vjerojatno sam nešto i izostavio, ali ovo je ono glavno. Filmovi u slijededćem postu. Tulemulekac! P.S. Sensualissimo ovo će se posebno tebi sviđati... Nabavi si, ako već nisi, album od Camere Obscure - Biggest Bluest Hi-Fi. Dalje ti neću ništa govoriti. |
