Kao prvo, svima sve najbolje u novoj godini.
A sad, redom. Početi ću sa četvrtkom kada smo Richard, Dragutin, dr. Phil, moj bratić, Jay-Z, Grk i ja išli na jedno propisno ubijanje u hrani u naš dragi lokal popularno nazvan "Kod Srbina". Englezi još nisu okusili draži ovog restorana, pa smo im morali upriličiti poštenu demonstraciju svega što je tamo jestivo. Samo ću napisati što smo nas sedmorica pojeli i popili, a Vi zaključite da li je to puno ili previše. Dakle, šest pljeskavica na kajmaku, šest porcija kajmaka, dvanaest lepinja, dvije porcije uštipaka, tri porcije nečeg što se zove Hrvatska ruža (mesina s kajmakom, u najkraćim crtama, a siguran sam da ima neko pravo ime), tri porcije punjenih vješalica, dvije porcije mazalica, četiri zapečena graha, dvije šopske salate, četiri (ili pet) litara vina, nešto rakijica. To bi bilo to. Propisno naždedrani, odlučili smo krenuti prema gradu. Šetali smo Tkalčićevom ulicom kada sam uočio gomilu kartonskih kutija odloženih na hrpu, pokraj nekakvih kontejnera za smeće. Popeo sam se na iste te kontejnere i vinuo se prema kutijama. Zanimljiv pad. Dragutin je probao isto, samo što se on popeo još više, na obližnji zidić. Ljudi su se počeli zaustavljati na cesti, čekali su njegov sudbinski skok. Navijanje u jedanaest navečer usred Zagreba, sve sa svrhom da se jedan mladić baci u gomilu smeća. Vinuo se i sletio... ravno hrpu nečeg što je izgledalo kao stari kolači, pošto je slastičarnica bila dva metra dalje. Naravno da to nisu bili suhi kolači, nego oni kremasti. Njegove crne hlače, sada su bile bijele, i to baš na guzici. Ljepljive, normalno i nije išlo dolje. Eh... Krenuli smo doma, ali baš kad smo prolazili pored teatra Exit, Dragutin se sjetio da je tamo tulum u povodu deset godina rada tog kazališta. A pošto on tamo ide na dramsku radionicu, stali smo i ušli. Popili smo pivu i družili se sa Dragutinovim prijateljima. Vidjeli smo i nekoliko "faca" hrvatskog glumišta, ali s njima se nismo družili. Nakon pola sata, dr. Phil, Richard i ja smo izašli iz kazališta, a ostavili smo Dragutina unutra. Prešao sam cestu, odhodao par metara i bio sam doma. Razvalio sam se na krevet i zaspao... puna, ne... prepuna želuca.
Jučer je bila Stara godina (ak niste znali). Bili smo pozvani na jedan tulum, pa smo se nakon što sam ja završio s poslom, našli Richard, Jay-Z, Grk i ja, sve u cilju nabavke alkohola za tulumče. I dođemo nas četvorica u Vrutak, natovarimo kolica razno-raznim alkoholom i krenemo platiti. Tu stvari postaju zanimljive, skoro kao u filmovima akcije i spletke. Richard uzme svoj dio cuge, jer je on plačao karticom. I on plati svoje. U to, do Jay-Z-a dolazi jedan muškarac koji je u ruci imao samo jedan artikl, onaj džinovski šampanjac od kolko već litara. I pozdravi on Jay-Z-a. Ja sam prepoznao tog čovjeka, jer zna mog oca, a zna i oca Jay-Z-evog. Njih trojica se dakle poznaju. I tak pričaju oni malo i zamoli čovjek ako bi mogao prije nas platiti to što ima, jer kao žuri mu se. Ja ga normalno pustim ispred nas i on stavi svoj džinovski šampanjac (pjenušac u biti, ali dobro) na pomičnu traku. Veli blagajnici da mu se jako žuri i neka nabrzak i naše stvari odmah čekira. Ja si mislim, "Ah, šaljivdžija, sad će i naše staviti pod svoj račun, a onda će nam reći da neće platiti". I stvarno, počne on stavljati sve naše kao da je njegovo. Pogledam Jay-Z-a, on sleže ramenima, pogledam Grka, on gleda u čudu, ne kuži što se događa. Richard stoji sa strane i smijucka se u nevjerici. Blagajnica sve odčekira, čovjek izvadi karticu i plati. Plati 900 (riječima devedsto) kuna vrijedan alkohol. Onda se samo okrene, pogleda nas četvoricu koji blejimo ko telad, poljubi Jay-Z-a, veli "Sve najbolje dečki!" i odtrči iz dućana. Mi smo ostali stajati, još ne kužimo što se u biti dogodilo, blagajnica nam govori da maknemo stvari s trake, jer ljudi čekaju u redu sa svojim stvarima. Uzmemo sav alkohol i odemo iz dućana. Moglo bi se reći da smo dobro prošli. Ne znam kaj Vi mislite...
Tulum na koji smo išli bio je u Dubravi. Ja se malo bojim Dubrave, pogotovo po noći. No, bilo kako bilo, krenuli smo u koloni, koja se sastojala od dva vozila prema tom istočnom dijelu grada. Mladić koji nas je pozvao na tulum je prijatelj dr. Phila. Ušli smo u stančić, raskomotili se i počeli udarati po pivi te tekilama. Tek što smo se sjeli kak spada, već smo se morali ustati. Naime, baš je udarila ponoć, pa smo se krenuli ljubiti i čestitati. Ljudi su plesali, mi smo cugali, Grk se zapričao s nekom curom, mi smo i dalje cugali, htjeli smo ići pišati s balkona, ali nam nisu dali. Ja sam iz nepoznatih razloga bacio pivsku flašu kroz prozor, vani kao da je bijesnio rat koliko petardi je rokalo. Oko dva sata, čuli smo se našim prijateljicama, koje smo usput zeznuli, jer su trebale ići s nama na tulum, ali u zadnji čas je nešto iskrsnulo i morali smo im otkazati. One su bile negdje u gradu, pa smo im se odlučili pridružiti. Ostavili smo Grka u stanu, a na put smo krenuli Richard, Jay-Z, Dragutin i ja. Dr. Phil je također ostao. Našli smo se sa curama u Melinu, isčestitali si sve i sva i odlučili da, pošto nam je bilo hladno, odemo do Jay-Z-eva stana. Sjeli smo pola u auto, druga polovica u taksi i uskoro smo bili u toplini Jay-Z-eva doma. Pili smo, slušali glazbu, plesali. Dvije od cura, zovimo ih The Zizi i Margareta, su zajedno sa Dragutinom smišljale nekakvu koreografiju, Jay-Z je cugao, Richard je pričao sa ostale dvije cure (imao sam i za njih imena, sve smo se dogovorili, ali izgleda da kad si polupijan baš ne pamtiš dobro, tako da se ispričavam, ispraviti ću to čim se sjetim). The Zizi i ja smo se kladili u obilni obrok da ćemo si međusobno snimiti neke CD-e. Baš me zanima kaj će mi snimiti. Oko šest bilo je vrijeme da ipak odemo doma. Odveli smo Margaretu i The Zizi doma, a onda smo i naša tijela prebacili kućama. U sedam ujutro bio sam zamotan u poplon i hrkao kao novorođenče.
A sad liste. Ajmo prvo albume riješiti. Nema poredka, samo ću ih navesti, svi su mi dobri.
AC Newman - Slow Wonder
Jens Lekman - When I Said I Wanted To Be Your Dog
Xiu Xiu - Fabolous Muscles
Interpol - Antics
The Arcade Fire - Funeral
Madvillian - Madvilliany
Stars - Set Yourself On Fire
Mirah - C'Mon Miracle
The GO! Team - Thunder, Lightning, Strike
The Futureheads - S/T
Tom Waits - Real Gone
Elliott Smith - From a Basement On a Hill
Morrissey - You Are The Quarry
Analena - Carbon Based (da se ne veli da nisam spomenuo nijedan hrvatski bend)
Jim Guthrie - Now More Than Ever
The Walkmen - Bows And Arrows
Devendra Banhart - Rejocing In The Hands
Bilo je tu još svega i svačega, vjerojatno sam nešto i izostavio, ali ovo je ono glavno. Filmovi u slijededćem postu. Tulemulekac!
P.S. Sensualissimo ovo će se posebno tebi sviđati... Nabavi si, ako već nisi, album od Camere Obscure - Biggest Bluest Hi-Fi. Dalje ti neću ništa govoriti.
Post je objavljen 01.01.2005. u 18:50 sati.