Naziva se i sakramenat obraćenja, pokore i pomirenja. Sakramenat obraćenja, jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje; sakramenat pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja i kajanja kršćana; sakramenat ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni elemenat ovog sakramenta; sakramenat oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i mir"; sakramenat pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja. Ispovijed je, kao i svi sakramenti, bogoslužni čin. Dijelovi su ovi: pozdrav i svećenikov blagoslov, čitanje Božje riječi radi prosvjetljenja savjesti i poticaja na skrušenost, poziv na kajanje; zatim ispovijed s priznanjem i očitovanjem grijeha svećeniku; nalaganje i prihvaćanje pokore; svećenikovo odrješenje; iskazivanje hvale i zahvalnosti Bogu i otpust sa svećenikovim blagoslovom. Katolička Crkva biblijsko utemeljenje sakramenta ispovijedi nalazi u Isusovoj moći otpuštanja grijeha (npr. Evanđelje po Marku 2,10; 2,5; Evanđelje po Luki 7,48), te poslanjem što ga je on predao svojim učenicima kad im je rekao: »Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. - te nastavio - Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Evanđelje po Ivanu 20,21.23). Sudioništvo apostola u Isusovoj moći opraštanja grijeha izvodi se i iz Isusove riječi Petru: »Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima« (Evanđelje po Mateju 16,19). Katolička Crkva stoga drži da je pomirenje s Crkvom neodvojivo od pomirenja s Bogom. Sakrament ispovijedi u katoličkom nauku sastoji se od dva bitna elementa. Jedan od njih predstavljaju čini čovjeka koji se pod djelovanjem Svetoga Duha obraća. Ti čini uključuju kajanje, ispovijed i zadovoljštinu. Drugi element predstavlja Božje djelovanje po zahvatu Crkve koja po biskupu i njegovim prezbiterima u ime Isusa Krista daje oproštenje grijeha i određuje način zadovoljštine. Grešnik je tako izliječen i ponovno vraćen u crkveno zajedništvo. Crkva izjavljuje da je svaki svećenik koji prima ispovijedi obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazni (ekskomunikacija), obdržavati posvemašnju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio. Nije mu dopušteno govoriti ni o onome što je u ispovijedi saznao o životu pokornika. Zabranjeno je i svako snimanje ili neko drugačije prenošenje sadržaja ispovijedi. Ispovjedna tajna, koja ne dopušta izuzetaka, zove se "sakramentalni pečat", jer ono što je pokornik očitovao svećeniku ostaje "zapečaćeno" sakramentom. Ispovjedna tajna obvezuje i sve vjernike koji bi se mogli naći u situaciji da čuju tuđu ispovijed. Svrha i učinak ovog sakramenta je, pomirenje s Bogom. Oni koji primaju sakramenat Pokore raskajana srca i s religioznim raspoloženjem, postižu "mir i spokoj savjesti zajedno s jakom duhovnom utjehom". Sakramenat pomirenja s Bogom donosi istinsko "duhovno uskrsnuće", vraća dostojanstvo i dobra života djece Božje, od kojih je najdragocjenije Božje prijateljstvo. Oni koji pristupaju sakramentu Pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom. Pokornik kome je oprošteno pomiruje se sa samim sobom u najintimnijoj dubini svoga bića, gdje dobiva natrag vlastitu unutarnju istinu; pomiruje se s ljudima koje je na neki način uvrijedio i ranio; pomiruje se s Crkvom; pomiruje se sa čitavim svemirom. Na taj način sakrament ispovijedi ne ozdravlja samo jednog grešnika, nego, ozdravljajući njega, ozdravlja i cijelo tijelo Crkve. Kajanje je na prvome mjestu. To je "bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti". Priznanje grijeha svećeniku, bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno" Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez sumnje predočuju Božjem milosrđu da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugačije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlažu božanskoj dobroti ništa što bi im mogla po svećeniku oprostiti. Jer "ako se bolesnik stidi otkriti liječniku ranu, ovaj ne može liječiti što ne poznaje". Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik koji je došao do zrele dobi treba ispovjediti, najmanje jedamput godišnje, teške grijehe kojih je svjestan". Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku. Mnogi grijesi nanose štetu bližnjemu. Treba učiniti što je moguće da se šteta nadoknadi (npr. vratiti ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izliječiti rane). To je zahtjev obične pravednosti. Osim toga grijeh ranjava i slabi samoga grešnika, kao i njegove odnose s Bogom i bližnjim. Odrješenje briše grijeh, ali ne popravlja sve nerede što ih je grijeh uzrokovao. Grešnik, nakon što je rasterećen od grijeha, još treba ponovno steći puno duhovno zdravlje. Mora, dakle, učiniti nešto više da ispravi svoje krivnje: na prikladan način treba "zadovoljiti" ili "okajati" svoje grijehe. |
Prošle nedjelje u crkvama i vjerskim objektima drugih vjerskih zajednica potpisivala se peticija povodom 60. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Brojna prava iz deklaracije, a koja su skladna vjerskim vrijednostima se na različite načine ugrožavaju, poput prava na život, obitelj, odgoj i obrazovanje u skladu s odlukom roditelja. Povodom te peticije., na HRT-u-u utorak bila je emisija «Otvoreno». Oduševljen sam s emisijom, jer se jako rijetko govori o spomenutim temama. Udruge koje promiču liberalne vrijednosti i zalažu se za seksualne manjine imaju velik medijski postor. Glas većine se gotovo nikada ne čuje. Problem je u tome, što je većina do sada uglavnom bila pasivna i nije se izborila da se njeno mišljenje čuje. Što se mene tiče, protiv sam fizičkog nasilja nad homoseksualcima i svih drugih oblika nasilja i maltretiranja. Oni također imaju pravo na život, rad i razmišljanje. Ali sam protiv toga, da se njihova homoseksualna zajednica izjednači s brakom između muškarca i žene, jer to nije isto i ne može ni biti. Protiv sam i da im se dozvoli posvajanje djece. Protiv sam toga, da se omaložava vrijednost braka i obitelji. Protiv sam toga, da se djeca oduzimaju siromašnim roditeljima, što se i događalo u Hrvatskoj. Pravoslavni svećenik (proto) u emisji «Otvoreno» je rekao, da se društvo umjesto da oduzima djecu, treba pobrinuti, da se materijalno pomogne takvim obiteljima. Problem je što se mnogo toga odvija tajno izvan očiju javnosti. Primjer za tojeovaj slučaj: Francuska je podnijela inicijativu, da se u svijetu zabrani ubijanje, mučenje i zatvaranje homoseksualaca, što se i danas radi u oko 90 država u svijetu. To je u redu i katolici to također podržavaju. Hrvatska je podržala tu inicijativu Francuske. Problem je što oni koji su donijeli tu odluku, nisu obavijestili javnost o tome. Koliko se još takvih odluka donosi daleko od javnosti. Niti se provodi javna rasprava, niti se pita javnost za mišljenje, a kada se donese odluku uopće ni ne obavijeste javnost. A to je odlučeno u ime Hrvatske, a da hrvatska javnost ni nema pojma o tome. U javnosti se izbjegavaju teme o pobačaju, umjetnoj oplodnji, eutanaziji i sl. Tko je detaljno obavijestio građane Hrvatske o tome? O tome zna, samo onaj tko se sam išao informirati. A kada nešto i kažu o tome, to je obično jednostrano, ne kaže se ono najbitnije ni sve što treba reći. Pojedine udruge, koje broje mali broj članova, žele progurati neke svoje stavove, koji idu njima u prilog. Tako žele da svaki liječnik u Hrvatskoj izvodi pobačaj, bez obzira da li se njegova savjest protivi tome i bez obzira da li on to želi ili ne. Žele prisiliti liječnike, da to čine bez obzira na Hipokratovu zakletvu i savjest liječnika. Trude se smanjiti vrijednost braka i obitelji. Svaki incident koriste u te svrhe O pozitivnim vrijednostima braka se šuti, a loše stvari se stavljaju na naslovnice novina. Žele, da djecu odgajaju škole po njihovom ukusu, čak da se roditeljima oduzmu djeca, ako roditelji pričaju negativno o homoseksualcima, pobačaju,kontracepciji i sl. Na najčitanijim internetskim forumima na hrvatskom jeziku (www.forum.hr i www.index.hr/forum) u podtemi Religija, ima puno tema, koje su antikatoličke, poput tema: «da li su Bog i Sotona prijatelji?»,»Da li je Nazaret uopće postojao u Isusovo vrijeme?», «Božić se slavi na krivi dan?», «hoće li religije nestati?» i sl. Imam dojam, da na forumu o religiji, najmanje ima katolika, a ateista, sotonista i nedefiniranih ima jako puno. Kako njih zanima religija, a katolici ni na internetu, gdje mogu biti anonimni ne usude se reći svoje mišljenje i prepasivni su. Vrijeme je da se svatko od nas probudi, aktivira i da počnemo govoriti svoje mišljenje u javnosti. Prave životne vrijednosti se napadaju, a katolici uglavnom šute. Drugi nam kroje sudbinu, a mi spavamo. «Zlo se događa, jer dobri ljudi ne čine ništa». Govorite, pišite blogove, sudjelujte na internetskim forumima, pišite peticije, pišite prosvjedna pisma, molite, samo učinite nešto, šutnja nije IN, neka se naš glas čuje! «Tko hoće, nađe način. Tko neće, nađe ispriku.» |
Svjestan, Milosrdni Spasitelju, svoje ništavnosti i Tvoje Uzvišenosti, bacam se pred Tvoje Noge i zahvaljujem Ti za mnoge dokaze Tvoje milosti koje si mi iskazao, Tvojem nezahvalnom stvoru. Zahvaljujem Ti posebno za izbavljenje, po Tvojoj Predragocjenoj Krvi, od razornih sotonskih sila. U prisutnosti moje drage Majke Marije, moga Anđela Čuvara, moga Sveca zaštitnika i cijeloga Neba, dobrovoljno se posvećujem iskrena srca, o dragi Isuse, Tvojoj Predragocjenoj Krvi, po kojoj si otkupio svijet od grijeha, smrti i pakla. Ja Ti obećajem, da ću uz pomoć Tvoje milosti i s mojom najvećom snagom, podupirati pobožnost prema Tvojoj Predragocjenoj Krvi, Cijeni našega otkupljenja, tako da svi mognemo štovati, slaviti i klanjati se Tvojoj Krvi. Na ovaj način želim dati zadovoljštinu za moju nevjeru prema Tvojoj Predragocjenoj Krvi ljubavi i pružiti Tebi zadovoljštinu za mnoga oskvrnuća koja su ljudi počinili protiv te Predragocjene Cijene njihova spasenja. O da bi mogli moji grijesi, moja hladnoća i sva djela moga nepoštivanja učinjena prema Tebi, o Sveta, Predragocjena Krvi, biti uništena. Evo, o dragi Isuse, Tebi prikazujem ljubav, štovanje i klanjanje, koje su, Tvoja Presveta Majka, Tvoji vjerni Učenici i svi Sveci iskazali Tvojoj Predragocjenoj Krvi. Molim Te, da zaboraviš moju raniju nevjernost i hladnoću i da oprostiš svima koji Te vrijeđaju. Poškropi me, o Božanski Spasitelju, i sve ljude Svojom Predragocjenom Krvlju, tako da mi, o Raspeta Ljubavi, odsada i nadalje uzmognemo ljubiti Tebe svim našim srcima i dostojno častiti Cijenu našega spasenja. Amen. U tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji izbavi uvijek Slavna i Blagoslovljena Djevice. Amen. Za sve dobročinitelje ove pobožnosti: Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Dobavljeno iz "http://hr.wikisource.org/wiki/Posveta_Predragocjenoj_Krvi_Isusa_Krista" |
< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv