Daleko je bio mjesec. Rađala se nova zora a ona je uzdisala na kraju još jedne noći. Sve je ukazivalo na nemir. Prolazio je prstima preko njenih leđa,a ona se pitala nije li premalo popila,jer nekako je sve bilo savršeno. Njegov dah grijao joj je lopatice dok ih je polako ljubio. Počeo ju je masirati,a ona se sve više opuštala,tonula u san...
Probudila se sama u zgužvanim plahtama,nije se sjećala sna.
I on je nestao,tko god je bio. Sad je željela nekoga zagrliti,nekoga koga će voljeti.
Svatko to ponekad poželi.