Ples.
petak, 03.12.2004.Plesali smo na podiju..Ritam salse gibao je naše bokove pripijene...
Vodio sam te lakoćom,bez grča,bila si moj ritam,moja sjena...Čarolije noći donosile su slike nas dvoje zagrljenih na putu u stan,koračali smo kao i na plesu,istim korakom...
Otključala si vrata,skinula cipele i ušla,praćena mojim pogledom...I korakom.
Feng shui.
Zeleni čaj s lotusom.
Velika kada puna pjene.
Prala si me,polijevala vodom,popila sve kapi s mene...Svirala je neka divna muzika.
Bila si gruba i nježna,podatna i nedostupna,igrala si se...Bila si ja.
A ja sam bio negdje.
Sanjao sam kako te uzimam na balkonu,gledaš grad koji spava dok primaš me u sebe...Ljubim ti leđa.
I kosu gustu čvrsto držim da te obuzdam,jer divljaš od sreće,svoje i moje.
Primirili smo želju nakratko,tek da se upoznamo,zadubimo se u oči i potražimo odgovore.
Nije ih bilo.
Samo želja,usputna,neutaživa,bez obećanja.
Dva savršena tijela,dvije duše koje žele isto..
Popela si se na mene i u zanosu me grebla po prsima,jahala si me sigurno,svjesna svoje nadmoći.
Bio sam tvoj te noći.
San je prekinulo jutro.
Probudio sam se u svom krevetu.
U svom stanu.
Sam.
I sanjam opet.
komentiraj (11) * ispiši * #