|
|
utorak, 29.05.2007.
Amsterdam
Bio je ponedjeljak. Eh, da je svaki takav.
Zamisli jutro sa 0 zvonjave budilice, slatkim mamurlukom i uzbuđenjem što kad se odlučim dignit sa poda (jebiga, nije bilo kreveta) mogu prošetat do kolodvora i sjest na vlak za Amsterdam.
U zadnjih 5 godina Nizozemci nisu imali 5 sunčanih dana zaredom. Dan je prekrasan. Iz Splita javljaju da tamo pada kiša.
Kolodvor je prepun. Premda vlada poprilično jak antagonizam između Eindhovena i Amsterdama (dok smo se sinoć hvalili na fešti kako ćemo danas pit u Amsterdamu umalo nismo spušili bakete), ipak je raja nahrlila da proslavi Queen s day u najluđem gradu. Uz karte dobijamo kartonske naranćaste krune. Valjda da se ne bi osjećali strancom.
Vlak je prepun, ali mi ležerno sjedamo u kupe prve klase koji je apsolutno prazan. Savršenost je jednostavnost. Mislite da je došao kondukter. Nije blesav upadat u probleme na državni praznik.
Nakon dva sata ugodne vožnje u ugodnim prvoklasnim foteljama koje su nam donekle ublažile bolove od tvrdog i odvratnog poda na kojem smo spavali, stižemo u Amsterdam.
To je grad poznat po hortikulturi
href="http://img131.imageshack.us/my
I čednosti.
href="http://img116.imageshack.us/my.phap
Po dolasku se montiramo na most sa kojeg se pruža odličan pogled. U blizini je i špina sa Heinekenom – njihovim najčešćim pivom. Opet točeno u dva deca za dva eura, tako da se ne uspijevamo udaljit sa šanka na kojem ordinira neki kosmati upušenko za kojeg nismo bili sigurni kojem spolu pripada, al da je bio odvaljen . to smo shvatili odmah.
Nakon brzinske slagalice pivama idemo nečim popunit rupe u želucu. U Amsterdamu kao i u Eindhovenu, a primijetit ću kasnije i u Brusselu, jedina prihvatljiva hrana je kebap i ima ga svuda. Jesam li već spomenuo da sam u tih 6 dana pojeo što girosa što kebaba 25 do 30 komada u svim varijantama: u velikom pjatu, u plastičnoj zdjelici, u palačinki, u lepinji, u 2fete kruva i tako dalje. U Amsterdamu je Kebab slagao neki Egipćanin koji je u svojoj kebabdžinici držao slike faraona i Isusa. Sve je trpao golim rukama. Prvo je naplatio, pa istim rukama rastrgao kruh, pa šakama potrpao salatu, onda je skoknuo do wc-a u kojem je vjerojatno još malo zagadio dlanove, i onda rukama ko lopaticama skupio okinuto meso i fino ga nadrobio u lepinju. Da mi ne bude gadljivo odmah sam naručio i drugi. Na svim mjestima kebab je bio O.K. i s njim za 5 eura možeš proći s pristojnim obrokom od svježeg mesa. Pica je npr. 12 eura. Ne izgleda dobro, a jedu je ionako samo šupci.
No dosta o kebabu. Amsterdam je tog dana gorio.
Skitnjom po gradu mogo si vidjet svega.
Naš kafić za snalaženje bio je Old sailor. Znamo mi i u Splitu cipat kod Staroga mornara, a i inače lokacija mu je genijalna.
Ima jedna stvar kojoj sam se jako veselio kad bi je sreo u Amsterdamu. Izgleda ovako:
WC dakle otvorenog tipa. Nema smrada, nema onih gadljivih kvaka, zauzimaju malo prostora, a četvorica se olakšavaju istovremeno. Ovo je izum važniji od izuma kotača i bit ću jako sretan ako ga budem viđao na raznim fjerama po raznim gradovima. Doduše, za žene se još nisu dosjetili.
Toga smo dana vjerojatno oborili osobne rekorde u hodanju. Nepregledni tulum i tehno-muzika pomalo su postali naporni. U koheziji s pivom i drugim varijantama noge su postajale posebno teške. Dan je proletio u tren. A ponedjeljak.
|
- 21:37 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 21.05.2007.
PSV
Svi u kurcu atletiko bilbao.
Vratimo se vedrim temama ilitiga kako su primoštenski vatropivopisti stegli ugled u Europi.
Iz prošlog nastavka:
.... Nakon 26 sati drndanja u busu i isto toliko sati triježnjenja boca, bocuna, demejani, limenki i drugih, iskrcavamo se u Eindhovenu. Desant na Niskozemsku započeo je po planu.
Na nekoj stanici nalazimo se sa našim čovikom Damirom koji dovodi i Kristu – predsjednicu tamošnjeg VK Nayade koja će nas potom odvesti u već opjevanu kuću u kojoj i sama povremeno živi. Na licima naših domaćina jasno se očitavaju misli:
Damir: ...ajme na šta liče, šta mi je ovo tribalo, osramotit će me ovi moji....
Krista:...ajme koji seljaci...al ima par zgodnih...
Nakon što ostavljamo kufere odmah izlazimo na ulicu vidjet gdje smo locirani. Odjednom čujemo golemu huku. Shvaćamo da smo blizu stadiona na kojem je upravo završila tekma posljednjeg kola njihove 1. nogometne lige u kojoj je PSV slavio sa 6:1 i tako zahvaljujući boljoj gol-razlici pretekao Ajax i postao prvak.
Naravno da se grad u tren pretvorio u pakao. Zapravo u jedan veliki party.
U tren shvaćamo da smo svi od malih nogu veliki obožavatelji PSV-a i da mrzimo Ajax koji je tamo omraženi klub. Brzo se uklapamo među navijače, beremo kofišop i montiramo se kraj jednog otvorenog šanka. Pivo od 2 eura na prvi mah ne izgleda skupo, al kad skontaš da se toči u plastici od 2 deca onda se stvari drukčije slože. Jebote, dok je naručiš već je popiješ. Da se neko sjetio točit u velike čaše gadne bi pare zgrno.
Uz sav tehno ritam koji je lupao iz ogromnih zvučnika navijači su stalno skandirali Bureee, Bureee. Od lokalnih lokatora doznajemo da bi to značilo nešto kao Čobani Čobani, a zapravo tako ajaxovi navijači pogrdno nazivaju PSV-ove, al sad oni kao prvaci to sami sebi skandiraju. Ko što bi Torcida da je Hajduk osvojio prvenstvo (ha !!) vjerojatno skandirala Tovari Tovari. Tako smo i mi navijali za Bureta u Eindhovenu.
U svom tom bunilu mislim da je najžešči bio naš mlađahni tajnik Brenći. Stoga evo par slika njegovog performansa.
Jadničak se vratio u sobu sa izbijenim zubom, napuknutim nosom i velikim ljubičastim ispod oka. Navodno je dobio samo jednu šaku u glavu od nepoznatog Nizozemca. Mora da ti Holanđani imaju pesnice ko polarni međedi.
Naš vrli golman Tonino je pak dio noći do jutra proveo na željezničkom kolodvoru. Centralni hotel je ipak bilo lakše naći od pišljive studentske kuće.
Play of the day je ipak odigrao Brne u jednom klubu koji je do ovog trenutka bio dupke pun, a onda se naglo ispraznio. Kad Brne oglasi fajrunt...
U slijedećem nastavku:
VKP u Amsterdamu na proslavi kraljičinog rođendana
|
- 16:55 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
utorak, 15.05.2007.
Posljednji koš ili kamo ide ovaj svijet
Ne, ovo nije nastavak sage o uspjesima primoštenskih bekrija.
Ovo je nešto potpuno suprotno i deprimirajuće.
Neću srati da smo bili veliki prijatelji jer to ne bi bila istina.
Ali osoba koju sam uvijek rado sretao i nasmijan ga pozdravljao - to svakako.
Odrasli smo na istim relacijama, izlazili na ista mjesta, uvijek sam ga smatrao svojim.
Zbog njega sam pratio rezultate KK Alkara i KK AD Plastika, veselilo me kad bi pored njegovog prezimena u zagradi pisale 2 znamenke. Veselilo me kad je konačno zaigrao za svoj Split kojim su uvijek vladali neki njemu neskloni ljudi. Tako je i prošle zime otišao dalje, nekim novim košarkaškim stranputicama.
Sretao sam ga svugdje i činilo mi se da je uvijek tu negdje. A danas ne znam kako ni zašto, samo šture informacije iz novina i šokantne slike kako leži izbušena trbuha. Ni na sprovod mu nisam mogao otići.
Samo čitam posljednje pozdrave njemu bližih, a meni poznatih ljudi. I osjećam se u kurcu.
Bio je dobar čovjek Joca Manović.
Šest metaka u trbuh u dva popodne na kavi u Beogradu. Bože dragi, šta se ovo događa.
|
- 20:46 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
petak, 11.05.2007.
VKP - na put na put
Start je bio zakazan u subotu, 28.04. u 13 sati.
Zbog dugih i srcedrapajućih rastajanja od naših boljih polovica i djece, krenuli smo oko 13 i 30.
Do Primoštena smo jedva uspjeli odvozit u komadu jer nas je pivo počelo tjerati na stranu. Kad su se u Primoštenu ukrcali Brenči, Vulko, Tome i Brne počelo je i pravo veselje jer su s njima u bus ušla i 2 kartona pive i 30 litara sjajnog primoštenskog Babića koji je ubrzo dobio naziv Brnina. Tako je najzastupljenija tekućina u krvi postala Brnina Brnina.
Do Zagreba smo se vozili više od 7 sati iako smo išli autoputem na kojem nije bilo gužve. Stajali smo desetak puta i zapišali cijelu Dalmatinu usput se nakrcavavši novim pivama.. Tada sam shvatio da od planirane vožnje od 20 sati neće biti ništa. U Zagrebu ukrcajemo Baksuma i Zlaju i odlazimo zapišavat europsku uniju. Prva je naravno stradala Slovenija, ali malo, zna se zašto.
Nešto više je zapišana Austrija, a najviše Švabija.
Pederi Nijemci ne dopuštaju busevima da voze većom brzinom od 80 km/h ako ne naprave tehnički pregled u Njemačkoj. Tada shvaćam da će put biti zaista dug.
U nedjelju ujutro oko 10 sati stajemo u Njemačkoj na mali piknik. To je ličilo na stajanje busa u filmu Ko to tamo peva. Izvadilo se sira, pancete, pečenice, vina, muzika, ples.
Zbunjenom Švabi Sin pokazuje srednjak. Tada sam shvatio da će bit dobro ako ostanemo živi.
U Nizozemsku ulazimo uz ovacije oko 15 sati, a u Eindhoven stižemo oko 16, dakle vozili smo se nešto više od 26 sati neprekidno se opijajući. Tamo se nalazimo s našim čovikom Damirom koji je odmah doveo i predsjednicu njihovog vaterpolo kluba. Taj susret Damir je proživio s malom nelagodom, a rečena Krista čudila se u nevjerici kakvi su to ljudi stigli u njenu zemlju.
Nešto kasnije ulazimo u kuću u kojoj ćemo živjeti slijedećih 6 dana. Kristi nije bilo neugodno šta je kuća plivala u smeću i što je u kuhinji bilo moguće naći okamine žohara na tanjurima sljepljenim od ćudnovatih umaka koje su valjda Nijemci tu ostavili još 45. kad su bježali od Saveznika.
Još su nas zamolili da sobe koje smo dobili na raspolaganje ostavimo u jednakom stanju u kojima smo ih zatekli. Tu shvaćam izvjesne razlike u kulturi naroda. Jebomepas, mi koliki god smo grezuni, ne bi nikad primili goste u takav smrad. Mislim, samo da su izbacili smeće bilo bi dovoljno.
Ostavljamo stvari po sobama u kojima prvo izvodimo radnu akciju. Naime, da bi stali po šestoro u sobu trebali smo izbaciti namještaj u hodnik.
Tješeni činjenicom da ćemo tu boravit uglavnom u nesvjesnom stanju hitro izlazimo iz kuće na ulicu. Nismo ni sanjali kakva nas ćuda čekaju iza ugla.
U slijedećem nastavku: Kako su Primoštenci poveli PSV-ove navijače u uličnu proslavu naslova prvaka
|
- 22:01 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 07.05.2007.
Eto nas
Vitezovi vaterpolo kluba Primošten vratili su se sa turneje po Nizozemskoj i Belgiji.
Dojmovi su fantasticni.
Kad saberem slike i uhvatim vremena ići će detaljna reportaža.
Do tada evo jedne slike od prije utakmice Royal Brussel Poseidon : VK Primošten 9:10 koja će vjerojatno biti objavljena u Slobodnoj Dalmaciji.
Poslije ove tekme vjerojatno su raskužili bazen od alkohola koji je isparavao iz ovih lica. Al smo im pokazali kvalitetu.
|
- 15:34 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
