Marketing
Amsterdam
Bio je ponedjeljak. Eh, da je svaki takav.
Zamisli jutro sa 0 zvonjave budilice, slatkim mamurlukom i uzbuđenjem što kad se odlučim dignit sa poda (jebiga, nije bilo kreveta) mogu prošetat do kolodvora i sjest na vlak za Amsterdam.
U zadnjih 5 godina Nizozemci nisu imali 5 sunčanih dana zaredom. Dan je prekrasan. Iz Splita javljaju da tamo pada kiša.
Kolodvor je prepun. Premda vlada poprilično jak antagonizam između Eindhovena i Amsterdama (dok smo se sinoć hvalili na fešti kako ćemo danas pit u Amsterdamu umalo nismo spušili bakete), ipak je raja nahrlila da proslavi Queen s day u najluđem gradu. Uz karte dobijamo kartonske naranćaste krune. Valjda da se ne bi osjećali strancom.
Vlak je prepun, ali mi ležerno sjedamo u kupe prve klase koji je apsolutno prazan. Savršenost je jednostavnost. Mislite da je došao kondukter. Nije blesav upadat u probleme na državni praznik.
Nakon dva sata ugodne vožnje u ugodnim prvoklasnim foteljama koje su nam donekle ublažile bolove od tvrdog i odvratnog poda na kojem smo spavali, stižemo u Amsterdam.
To je grad poznat po hortikulturi
href="http://img131.imageshack.us/my
I čednosti.
href="http://img116.imageshack.us/my.phap
Po dolasku se montiramo na most sa kojeg se pruža odličan pogled. U blizini je i špina sa Heinekenom – njihovim najčešćim pivom. Opet točeno u dva deca za dva eura, tako da se ne uspijevamo udaljit sa šanka na kojem ordinira neki kosmati upušenko za kojeg nismo bili sigurni kojem spolu pripada, al da je bio odvaljen . to smo shvatili odmah.
Nakon brzinske slagalice pivama idemo nečim popunit rupe u želucu. U Amsterdamu kao i u Eindhovenu, a primijetit ću kasnije i u Brusselu, jedina prihvatljiva hrana je kebap i ima ga svuda. Jesam li već spomenuo da sam u tih 6 dana pojeo što girosa što kebaba 25 do 30 komada u svim varijantama: u velikom pjatu, u plastičnoj zdjelici, u palačinki, u lepinji, u 2fete kruva i tako dalje. U Amsterdamu je Kebab slagao neki Egipćanin koji je u svojoj kebabdžinici držao slike faraona i Isusa. Sve je trpao golim rukama. Prvo je naplatio, pa istim rukama rastrgao kruh, pa šakama potrpao salatu, onda je skoknuo do wc-a u kojem je vjerojatno još malo zagadio dlanove, i onda rukama ko lopaticama skupio okinuto meso i fino ga nadrobio u lepinju. Da mi ne bude gadljivo odmah sam naručio i drugi. Na svim mjestima kebab je bio O.K. i s njim za 5 eura možeš proći s pristojnim obrokom od svježeg mesa. Pica je npr. 12 eura. Ne izgleda dobro, a jedu je ionako samo šupci.
No dosta o kebabu. Amsterdam je tog dana gorio.
Skitnjom po gradu mogo si vidjet svega.
Naš kafić za snalaženje bio je Old sailor. Znamo mi i u Splitu cipat kod Staroga mornara, a i inače lokacija mu je genijalna.
Ima jedna stvar kojoj sam se jako veselio kad bi je sreo u Amsterdamu. Izgleda ovako:
WC dakle otvorenog tipa. Nema smrada, nema onih gadljivih kvaka, zauzimaju malo prostora, a četvorica se olakšavaju istovremeno. Ovo je izum važniji od izuma kotača i bit ću jako sretan ako ga budem viđao na raznim fjerama po raznim gradovima. Doduše, za žene se još nisu dosjetili.
Toga smo dana vjerojatno oborili osobne rekorde u hodanju. Nepregledni tulum i tehno-muzika pomalo su postali naporni. U koheziji s pivom i drugim varijantama noge su postajale posebno teške. Dan je proletio u tren. A ponedjeljak.
Post je objavljen 29.05.2007. u 21:37 sati.