Diavola
petak, 31.10.2008.
Tunel Tuhobić, a mi iznad njega
Svi smo čuli za Tuhobić. Tko nije, neka pogleda zadnji tunel na autocesti od Zagreba prema Rijeci. To je onaj tunel poslije kojeg vidite more i lagano uzdahnete. E sad pazite. Mi smo trebali osvojiti vrh Tuhobić.  (gle što je dobar smajlić, ne? pravi planinarski!) Nije vrh dobio ime po tunelu, već obrnuto. Vrh je malo iznad tunela. Kako doći do vrha? Svaki normalni planinar slijedit će upute u Poljakovoj knjizi. Tamo možete naći više planinarskih staza koje s raznih strana vode na vrh. Mi smo se odlučili krenuti iz Fužinskog Benkovca, sela do Fužina. Od tog sela do vrha treba 2h. Početnu markaciju naći ćete u samom centru Fužinskog Benkovca. Ako idete od Fužina, naići ćete u središtu F.B.-a jedan mali odvojak za desno. Glavna cesta veliki zavoj ulijevo, a vi udesno na malu cestu. Lako za naći. E tu krećete za prvom markacijom. Mi se, poslovično inteligentni, odlučujemo malo uštedjeti na hodanju. Ekipa je odlučila da ćemo se mi približiti čim bliže vrhu autom. (Jer smo taj dan planinari osvojiti još jedan vrh pa da što više ušparamo vremena.) Uštedjeli smo možda 20 min. Ali što smo se za tih 20 min. uštede ubili na vertikali, to svijet nije vidio.  Kao kreteni kroz šipražje, meku zemlju, mrčinu od šume, dok nismo došli do šumske vlake koja nas je lagano odvela na vrh. Preko preče, okolo bliže spika. Nisam znala hoće, zbog blizine čuvane auto-ceste, pred mene iskočiti policija, vatrogasci ili lokalni medvjedi. Sve mi je nekako izgledalo prijeteći. (Baš me zanima što će Gogoo na ovo sve reći, hehe.)Da smo išli iz tog Fužinskog Benkovca fino bi kao gospoda (i dame) hodali s noge na nogu ljupkom šumskom vlakom, a ne bi se pridruživali istoj negdje na pola puta preznojeni i puni prigovora. Eto, po tom ću pamtiti Tuhobić. Krenuli bez markacija, mislili prevarit ćemo planinu, ali prevarila ona nas. Inače, laka je orjentacija u prirodi, jasno se vidi u kojem smjeru ide vrh. No, krenimo redom. Iz Zagreba smo, prvo, krenuli prema Fužinama. Fužine, svi znamo, jako volim. Uvijek kad tamo dođem nešto se događa. Ovaj puta bilo je prerano za događanja jer je bilo jutro, nedjelja i magla. Zato smo stali i popapali jedan kolač sa šumskim voćem. Ritual. Da odmah presječemo za sreću na daljnjem putu.   Vrh Tuhobić kum je tunelu Tuhobić.  Kako je bilo pametnih prijedloga da ne krenemo od polazne točke u selu, već da malo uštedimo na šetnji, odlučili smo doći cestom ucrtanom u karti koja nam je trebala uštedjeti ohoho. Nije uštedjela skoro ništa, hehe, kako to već ide. Priroda fantastična.  Vozikali smo se ovom cestom prema vrhu kojeg smo u daljini vidjeli. Cesta makadam, vidi se da tu prolazi dosta kamiona. Nema žive duše to nedjeljno jutro. U jednom trenutku, šteta da to nisam fotkala, a bila sam uvjerena da imam sliku, nigdje žive duše, polja i brdašca na sve strane, i skužimo mi na jednom brdašcu ogroman reflektor. I ja kažem "gle, onaj reflektor, Bogtepita za šta je to sad tu?!" Usred ničega fantastičan ogroman reflektor. Kad čuješ genijalca iza "u hebote, ajmo izaći vidjeti, garant reflektor na nogometnom terenu". Meni bilo čudno, ali, moram priznati, nisam se usudila odmah isprdati. Ma, mislim, šta ima nogometno igralište s tako fantastičnom opremom tu raditi, bez da ima i dobre prilazne ceste... ništa, iskačemo mi SVI van iz auta, da vidimo teren i to... Tko zna, možda ima nekih lokalnih zaljubljenika u nogomet pa namjerno izgradili igralište samo za sebe na tajnom mjestu. Kad popnemo se na brdašce, 20-30 m. od naše ceste/auta, kad ono LOL! Pa to je reflektor od auto-ceste koja nam je odjednom bila jako blizu!! Koji crni nogometni teren! Naravno da sam se pokidala od smijeha i sprdala na račun vrhunaravne inteligencije sa zadnjeg sjedala moga auta (eto kako sam suptilno provukla da sam kupila autić)!  Vjerovali ili ne, mi smo parkirali vrlo blizu samom tunelu. Taman je bilo neko veliko blatno raskršće koje su napravili ogromni kamioni koji i dalje rade na auto-cesti. Tu smo ostavili auto, preobukli se i krenuli dalje cesticom. Ubrzo smo došli do samog tunela, ali s onu stranu ograde. Nisam mogla vjerovati. Stalno sam imala osjećaj da radimo nešto što ne smijemo.  Svi koji su putovali auto-cestom od Zagreba prema Rijeci garant su registrirali benzinsku pumpu i stajalište s desne strane pred sam ulaz u tunel. Osjećala sam se da smo kao uljezi i da će nam netko zaskočiti za vrat i reći "šta vi tu radite?!".   Skužili smo da je vrh iznad tog tunela pa ajmo sad, polako u brdo. Kad ono... mila majčice-zemljice!  Šipražje, meka zemlja, propada ti noga, vlažno sve, strmo, kliže se, šipražje.  Vrlo brzo smračilo.  Preznojili smo se. Ništa, digli se iznad tunela i skužili nekakvu šumsku vlaku. Na sreću, vrlo brzo kad smo došli na tu šumsku cesticu skužili smo markaciju za vrh Tuhobić i laknulo nam je. Prekrasna šetnja kroz crveno-žutu šumu. Evo te šumske cestice. Preporod za hodanje.  Kad smo izašli iz šume, vidjeli smo fantastičan pogled na auto-cestu.  A evo i vrha u daljini!  Tu smo se već preporodili. Lagana šetnja, blag uspon, priroda fanastična. Pogled puca na sve strane!  Baš je bilo dobro! I, konačno, evo brzo i vrha. Kamena kocka na kojoj je žig. Lijevo upisna knjiga u metalnom tuljcu.  Da je Tuhobić sad in govori nam i prisutnost Modnog Mačka koji, također, skuplja žigove, ali ne planinarske... (već neke na guzi).  Gle pogleda na more... nije bilo najčistije, ali se lijepo vidjelo.  U daljini Snježnik i prekrasni Risnjak.  Zadržali smo se gore, klopali hrpe salame i sira uz premalo kruha, lamentirali o životu i odlučili krenuti nazad. Evo još par fotkica.    Nakon toga, pokušali smo osvojiti Bijelu kosu, a zašto smo na pola puta odustali pisat ću u nekom drugom postu. Ajd bok, čitamo se! 
|
- 09:47 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :) - Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!
EkipaAstrosailorBigg Blogledalo Blogomoljac Cranberrie Dalmatinsko roštiljanje Dijanin vodič kroz galaksiju Dopisi sa sjevera Gjuroo Helix Just Choco Luki&Goldie Malo drukčiji sportovi Militza Monchislava Namjer42naznačenja Neven Ciganović Neverinov blog One Girl's Cuisine (Violet Love) Otpisani Podravec Pravi se Englez Priče iz Bečke šume Put oko svijeta RibaFish Simo Mraović Sinja Smiling Cricket Unspeakable Violet Love Vision Thing Tag-a-feed proširena lista: Posebno izdvojeni planinari: - Šumarka - Da Vinci - Po putu i azimutu - Pustolofka - Pješice po Hrvatskoj - Gojzerice lutalice - Asterix101 - Priče iz planine i kvarta  Najvažniji linkovi za sve planinare - Planinarski savez Hrvatske - Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza! - Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana - Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)  Za početnike u planinarenju: - Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.) - Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem - Mračna strana planinarenja ehehe - Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.) - Kako izabrati prve izlete? (coming soon) - O planinarskim vodičima (coming soon) Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".  Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija. Opće planinarske teme - Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici - Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest - Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel - Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi  Kuharica za planinare i izletnike: - Kroštata - Pita od špinata Drugi važni linkovi za skitače: - Hrvatska turistička zajednica - Kamo danas? - Događanja u Hrvatskoj Ja pa jadiavolissima NA gmail.comObožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
