Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 29.10.2008.
Ako nemate gdje staviti stvari kad putujete...
Ovo sam već vidjela dva-tri puta da ljudi rade... Plastična bačva. Potrpaš stvari. I udri brigu na veselje. Troškovi minimalni. Na slici peteročlana obitelj.
Nije loša ideja. Doduše, uopće nije ni damski hehe, ali...
Mrzim imati više torbi kad negdje putujem. Isto kao što prevrćem očima na one koji u avion unose hrpe stvari. Zato uvijek racionalno trpam u neki ruksak normalne veličine minimum stvari za slučaj da mi se izgubi glavni kofer. Doduše, to mi se još nije dogodilo. Oko mene puno ljudi koji imaju grozomorne priče o izgubljenim koferima na aero-putovanjima, ali meni, iz nepoznatih razloga, još nije zadesila ta kob. Nadam se da ni neće.
Stres čekanja kofera oko pomične trake mi je svaki put neopisiv. Dođe mi da se bacim u ono grotlo odakle izlaze koferi jer ne mogu izdržati čekati informaciju je li moj kofer stigao na odredište ili ne. Načini obilježavanja kofera neviđeni. Naravno, crni je kao i svi pa ti sad vidi gdje je... Mašne, trake, whatever. (Imate vi neke praktične sugestije?)
Inače, u ruksak koji ide gore sa mnom nosim minimalno stvari za osobnu higijenu (što nije tekuće), svu šminku, obavezno hrpe rublja i koju majicu. Sve ostalo mogu kupiti. Najgori mi je foto-aparat, oveći je i nepraktičan, moraš ga nositi sa sobom, zauzme hrpu mjesta, stalno moraš paziti na njega. E da, i težak mi je.
Imam kofera i torbi u raznim veličinama, no, što je moja frendica neki dan rekla da, unatoč svemu, svaki novi put shvati da nema zadovoljavajući kofer. Da bi joj, kao, trebao neki drugi set ili kombinacija kofera i da joj baš za taj put fali neka torba ili kofer drugog oblika i veličine. Potpuna istina. I nije stvar da ti je žao dat lovu, nego nemam ta čudovišta više gdje držati više doma. Onda improviziram sa stvarima i koferima i, naravno, budem nezadovoljna. Heh.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
