Ovo sam već vidjela dva-tri puta da ljudi rade... Plastična bačva. Potrpaš stvari. I udri brigu na veselje. Troškovi minimalni. Na slici peteročlana obitelj.
Nije loša ideja. Doduše, uopće nije ni damski hehe, ali...
Mrzim imati više torbi kad negdje putujem. Isto kao što prevrćem očima na one koji u avion unose hrpe stvari. Zato uvijek racionalno trpam u neki ruksak normalne veličine minimum stvari za slučaj da mi se izgubi glavni kofer. Doduše, to mi se još nije dogodilo. Oko mene puno ljudi koji imaju grozomorne priče o izgubljenim koferima na aero-putovanjima, ali meni, iz nepoznatih razloga, još nije zadesila ta kob. Nadam se da ni neće.
Stres čekanja kofera oko pomične trake mi je svaki put neopisiv. Dođe mi da se bacim u ono grotlo odakle izlaze koferi jer ne mogu izdržati čekati informaciju je li moj kofer stigao na odredište ili ne. Načini obilježavanja kofera neviđeni. Naravno, crni je kao i svi pa ti sad vidi gdje je... Mašne, trake, whatever. (Imate vi neke praktične sugestije?)
Inače, u ruksak koji ide gore sa mnom nosim minimalno stvari za osobnu higijenu (što nije tekuće), svu šminku, obavezno hrpe rublja i koju majicu. Sve ostalo mogu kupiti. Najgori mi je foto-aparat, oveći je i nepraktičan, moraš ga nositi sa sobom, zauzme hrpu mjesta, stalno moraš paziti na njega. E da, i težak mi je.
Imam kofera i torbi u raznim veličinama, no, što je moja frendica neki dan rekla da, unatoč svemu, svaki novi put shvati da nema zadovoljavajući kofer. Da bi joj, kao, trebao neki drugi set ili kombinacija kofera i da joj baš za taj put fali neka torba ili kofer drugog oblika i veličine. Potpuna istina. I nije stvar da ti je žao dat lovu, nego nemam ta čudovišta više gdje držati više doma. Onda improviziram sa stvarima i koferima i, naravno, budem nezadovoljna. Heh.
Post je objavljen 29.10.2008. u 10:53 sati.