Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 22.10.2008.
Priča o ljubavi oca i sina: Dick & Rick Hoyt
Neki dan sam dobila ovaj mail, forwardušu, i prvo sam pomislila "o ne, neki spam, garant!"... još kad sam vidjela link na "godtube" prevrnula sam očima... ali hajde, pustim video, jer vjerujem pošiljatelici da nije od onih koji šalju bilo što. Kad ono... preplakala sam cijeli video, toliko me dirnuo da ne mogu reći.
Ovako je počeo mail:
Sin pita jedan dan svog tatu "tata hoces li sudjelovati sa mnom u maratonu"? Otac je bio bolestan na srce, ali je ipak odgovorio DA. I trcali su maraton zajedno. I trcali su i druge maratone, jer je otac uvijek odgovorio DA, kad ga je sin pitao. Jedan dan sin pita oca tata sta mislis da se upisemo da idemo vjezbati za Ironman-a ? I otac odgovori DA
ZA one koji ne znaju prvenstvo svijeta Ironman je godisnje dogadanje koje se odrzava u listopadu u Americi,na Havajima. To je najtezi triatlon na svijetu. Natjecatelji moraju proci 3.86 km plivajuci, zatim 180,2 km na biciklu, i na zavrsetku maraton od 43,19 km dug pored Big Islanda.
Toliko potresno... onda sam uzela i surfala po youtube da vidim još više o ovoj obitelji...
Prošle godine, u dobi 66 i 44, prošli su 950 utrka, 60 maratona, bili su na šest Ironmana... Rick je završio i srednju školu i diplomirao na fakultetu. Ovo ne da je poruka svim invalidima i ljudima sa zdravstvenim problemima, ovo je poruka svima... čak više nama, nego onima koji i sami proživljavaju život u invalidskim kolicima... koliko uopće nismo zahvalni za sve ovo što imamo... ne znam, neću ništa pisati, rascmoljit ću se i postati patetična... dirnulo me, eto... ne znam jeste ikad prije čuli za njih, ja sam tek sad...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
