Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 17.10.2008.
Klanjec - ne bi vjerovao koliko je poznatih hrvatskih sinova dao
... a 'ćer ni jednu!
Nakon puno strasti koje smo imali prilike vidjeti u prošlom postu moramo ovu užarenu Mato-atmosferu vratiti u mirnije vode. Zato vas (pazite kako započinjem ovaj post, kao da sam zaposlena na nekoj razglednici!) ovaj puta vodim u jedno malo mjesto na granici sa Slovenijom - Klanjec. Vi koji živite tu negdje zasigurno odmahujete rukom u stilu "ah, opet oni iz Klanjca", a vi koji nikad čuli za ovo mjesto moram vam reći da ne bi bilo loše otići u ovaj kraj. Naime, meni se jako svidjelo mjesto. I ostala sam zatečena šta tamo svašta imate. A mjesto nemate šta vidjeti koliko je malo.
Dakle, gdje smo... Krapinsko-zagorska županija. Nešto manje od sat vremena vožnje od Zagreba. Mjesto je staro par stoljeća. Ako niste znali, tamo su rođeni Antun Mihanović (hint: hrvatska himna) i Oton Iveković (the slikar). Tik do njihovih organiziranih posljednjih počivališta nalazi se i grob poznatog klanječkog partizana iz WW2 - Krste Ivekovića. Nažalost, do grobova nismo stigli, a i nije nam to bilo u popisu planiranih aktivnosti. No, moram to spomenuti, za one ambicioznije skitače. Inače, NK Klanjec, nastupa u 4. hrvatskoj ligi. U ovom podatku najviše me šokiralo da u Hrvatskoj postoji više od dvije (2) lige. Gradonačelnik Klanjca je Žarko Broz (piše na Vikici, ako lažem ja, laže i Vikica! A Vikica nikad ne laže! ).
U centru mjesta je galerija Antuna Augustinčića, također rođenog u Klanjcu. De zamislite! I on! Pa koliko vas je!
Ovo k'o Pinokijev tata, ne? Pinokijev tata piše na komadu šnicle.
Ne znam kako se zove ovaj kip, vjerojatno ima glagol "spotaknuti se" u naslovu. No, meni, kad malo bolje razmislim, više vuče na naziv "Kastrirani anđeo pravi zvijezdu na tjelesnom".
Središtem dominira velik Franjevački samostan s crkvom iz 17. stoljeća. Nažalost, mi smo došli na praznik pa je sve bilo zatvoreno. Šteta, jer stvarno sam htjela vidjeti sarkofage obitelji Erdody, Emerika i Sigismunda, vlasnika Cesargrada i graditelja samostana koje kao da je radila Alka Vuica u trenucima PMS-a koje je pokušala ubiti alkoholom.
Što se samostana i crkve tiču - fantastični su! Prekrasni!
Trgom Antuna Mihanovića dominira, pogađate, kip Antuna Mihanovića koji je izradio Robert Frangeš Mihanović. Trg je napravljen još 1910. godine.
Evo još detalj-dva.
Poljoprivredna zadruga je normalna trgovina živežnim (kako to gordo zvuči) namirnicama.
Nakon šetnje po centru krelnuli smo prema Cesargradu, poznatim ostacima stare utvrde. Nedaleko Cesargrada je i naš cilj - vrh Japica. Putem smo se zadržali u planinarskoj kući, točnija ne ooogromnoj ljuljački iza doma. Što se vrha Japice tiče - jedan od ružnijih hehe... Srećom, na jednom vidikovcu prije doma (Pesji skok) instaliran je fantastičan vidikovac odakle se može vidjeti Hrvatsko zagorje, Medvednica, Samoborsko gorje, a neki tvrde čak i Klek. Ja vjerujem, jer gdje god da dođem uvijek čujem ono "a tamo ti je Klek".
No, o tome Cesargradu i Japici u idućem postu.
Za to vrijeme, nagradno pitanje, tko je mladić na slici? Ne, nije rođen u Klanjcu.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Gradonačelnik Klanjca je Žarko Broz (piše na Vikici, ako lažem ja, laže i Vikica! A Vikica nikad ne laže! 
).
