Marketing
Klanjec - ne bi vjerovao koliko je poznatih hrvatskih sinova dao
... a 'ćer ni jednu! 
Nakon puno strasti koje smo imali prilike vidjeti u prošlom postu moramo ovu užarenu Mato-atmosferu vratiti u mirnije vode. Zato vas (pazite kako započinjem ovaj post, kao da sam zaposlena na nekoj razglednici!) ovaj puta vodim u jedno malo mjesto na granici sa Slovenijom - Klanjec. Vi koji živite tu negdje zasigurno odmahujete rukom u stilu "ah, opet oni iz Klanjca", a vi koji nikad čuli za ovo mjesto moram vam reći da ne bi bilo loše otići u ovaj kraj. Naime, meni se jako svidjelo mjesto. I ostala sam zatečena šta tamo svašta imate. A mjesto nemate šta vidjeti koliko je malo.
Dakle, gdje smo... Krapinsko-zagorska županija. Nešto manje od sat vremena vožnje od Zagreba. Mjesto je staro par stoljeća. Ako niste znali, tamo su rođeni Antun Mihanović (hint: hrvatska himna) i Oton Iveković (the slikar). Tik do njihovih organiziranih posljednjih počivališta nalazi se i grob poznatog klanječkog partizana iz WW2 - Krste Ivekovića. Nažalost, do grobova nismo stigli, a i nije nam to bilo u popisu planiranih aktivnosti. No, moram to spomenuti, za one ambicioznije skitače. Inače, NK Klanjec, nastupa u 4. hrvatskoj ligi. U ovom podatku najviše me šokiralo da u Hrvatskoj postoji više od dvije (2) lige. 
Gradonačelnik Klanjca je Žarko Broz (piše na Vikici, ako lažem ja, laže i Vikica! A Vikica nikad ne laže! 
).
U centru mjesta je galerija Antuna Augustinčića, također rođenog u Klanjcu. De zamislite! I on! Pa koliko vas je!
Ovo k'o Pinokijev tata, ne? Pinokijev tata piše na komadu šnicle.
Ne znam kako se zove ovaj kip, vjerojatno ima glagol "spotaknuti se" u naslovu. No, meni, kad malo bolje razmislim, više vuče na naziv "Kastrirani anđeo pravi zvijezdu na tjelesnom".
Središtem dominira velik Franjevački samostan s crkvom iz 17. stoljeća. Nažalost, mi smo došli na praznik pa je sve bilo zatvoreno. Šteta, jer stvarno sam htjela vidjeti sarkofage obitelji Erdody, Emerika i Sigismunda, vlasnika Cesargrada i graditelja samostana koje kao da je radila Alka Vuica u trenucima PMS-a koje je pokušala ubiti alkoholom.
Što se samostana i crkve tiču - fantastični su! Prekrasni!
Trgom Antuna Mihanovića dominira, pogađate, kip Antuna Mihanovića koji je izradio Robert Frangeš Mihanović. Trg je napravljen još 1910. godine.
Evo još detalj-dva. 
Poljoprivredna zadruga je normalna trgovina živežnim (kako to gordo zvuči) namirnicama.
Nakon šetnje po centru krelnuli smo prema Cesargradu, poznatim ostacima stare utvrde. Nedaleko Cesargrada je i naš cilj - vrh Japica. Putem smo se zadržali u planinarskoj kući, točnija ne ooogromnoj ljuljački iza doma. Što se vrha Japice tiče - jedan od ružnijih hehe... Srećom, na jednom vidikovcu prije doma (Pesji skok) instaliran je fantastičan vidikovac odakle se može vidjeti Hrvatsko zagorje, Medvednica, Samoborsko gorje, a neki tvrde čak i Klek. Ja vjerujem, jer gdje god da dođem uvijek čujem ono "a tamo ti je Klek". 
No, o tome Cesargradu i Japici u idućem postu.
Za to vrijeme, nagradno pitanje, tko je mladić na slici? Ne, nije rođen u Klanjcu. 
(nastavlja se)
Post je objavljen 17.10.2008. u 11:30 sati.