Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 31.08.2008.
Vera - jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
Ništa, kad je završio karneval u Fužinama, tj. kad smo mi završili s karnevalom jer je postalo gadno hladno, a i baterija foto-aparata mi bila na izlasku, odlučismo se mi vratiti. Cilj je bio, ne znam koju riječ da upotrijebim, konačište/prenočište Vera koje se nalazi nedaleko poznatog planinarskog doma Vagabund (iza Liča). Naime, tamo smo za ručkom dogovorili spavanje i iznajmili "apartman" za 30 eura na noć (ne po osobi!). Dakle, četverokrevetni apartman za 30 eura.
Apartman se čini ok, mislim, ništa posebno, ali za tu lovu super! Čak štoviše, ispada 55 kn po osobi, a još imate kupaonicu na raspolaganju! I dvije sobe! Jeftinije i, zbog kupaonice, "luksuznije" od Vagabunda.
Apartman je mala kuća na rubu imanja. I tu vidite da su gazde (možda samo gazdarica) opsjednuti cvijećem i dekoriranjem. Volim cvijeće, pozdravljam inicijativu, djeluje sve njegovano. Svaka čast. Treba to sve zalijevati i održavati. Putem meni gazdarica objašnjava da je ono bure na kući malo akumulacijsko jezero za koristiti vodu u samom apartmanu. Mene samo zanima, komentiram, je li to burence zagrijano i ima li tople vode, kaže ima, da, da, bojler je ispod burenceta u kupaonici. Ok. Mislim u sebi podlo na povoljnu cijenu apartmana i klimam potvrdno glavom kao "ma sveee jeee u reeedu, nije to ništa za nas, naučili smo mi na tuširanje iz burenceta".
Evo par fotkica s terase gdje smo klopali... ugodno, prekrasno, zeleno, cvjetno, njegovano...
I sad došli mi navečer kod Vere i šta ćemo, sjeli mi popapati kolač od jabuka...
Ambijent blago lovačko-prijeteći hehe... usput, ovo na zidu nije medvjed, kako sam naivno mislila, već divlja svinja enormnih proporcija...
I sad krećemo mi, mrčina, prema toj kućici/apartmanu, s nama ovaj puta gazda i kreće objašnjavanje... vani mrkli mrak! Ništa se ne vidi!
Uglavnom, da pokušam rezimirati. U kućici imate struje do 21:30, poslije toga struje više nema. Ali! Pazite, ali! U spavaćoj sobi imate lampu koja radi cijelu noć. Na moje pitanje da šta to znači, može li se ugasiti, jer je meni prva misao "gori cijelu noć", gazda se šeretski nasmije i kaže "naaaaravno, to je lampa kao i sva druga na prekidač, kad nećete da vam svijetli ugasite". Huh.
Drugo, ugrijao nam je bojler, ali ne smijemo ga više paliti, jer bojler ide na posebni agregat. Koliko smo shvatili dva su generatora struje, jedan za bojler, drugi za lakše potrošače struje u apartmanu. Kad zagrije vodu u bojleru onda prebacuje na drugi slabiji agregat koji nam daje jako malo struje, dovoljne samo za žarulje. U 21:30 gasi sve agregate i preostaje nam samo lampa u jednoj sobi. Trebalo nam je neko vrijeme da to sve povežemo. Bilo je blizu 21 h i svi smo poludjeli od panike da se što prije otuširamo.
A tek onda je krenula panika! Naime, ja krenula prva. Ono što organski ne podnosim je kad nema tople vode za tuširanje, jer sam zimogrozna i naučena na plinski bojler gdje se do besvjesti tuširaš vrućom vodom. Bilo ljeto, bilo zima, ja sam od onih što vole da je toplooo... I sad krene voda, hladno-hladno, jeeedva, ali jedva mlako. Ajde, što drhtim od zime, moram požuriti, ali ljudi hajde što nema tople vode, ali što pod tušem uopće nema pritiska to me skrhalo! Zakon spojenih posuda s bojlerom! Naime, ako dignete tuš visoko, prestane voda curiti, ako ga spustite, onda voda krene militi. Ja nikad nisam vidjela da voda iz tuša izlazi pod tako čudnim mlazom i kutem. Da sam stala pokraj umivaonika i pokušala se vodom iz pipe otuširati - efekt bi bio isti!
No, šta je tu je, misliš na povoljnu cijenu i tuširaš se čim brže. Otuširani i zadovoljni, jer ipak smo neku vodu za tuširanje imali, plus imaš i toalet. Umrla bih da smo bili u krcatom Vagabudnu tu večer. Pa još da mi dođe pijana ekipa s karnevala iz Fužina u neko doba noći i probudi nas sve u domu. A ne, ne, Vera je, unatoč svemu bilo bolje rješenje! Čak i jeftinije, jer je u planinarskom domu Vagabundu spavanje 65 kn.
Evo da dobijete dojam prostora. Lijevo jedna soba
Na zidu konji u trku, naravno. A u sobi u kojoj sam ja spavala neki svetac koji mi je utjerao strah u kosti... kad nema struje, već sablasna svjetlost lampe... imaš osjećaj sići će i dotaknut te hladnim dodirom oko vrata...
A lik na slici kao neka pravoslavna verzija Džonija Štulića.
Ujutro smo otkrili zašto je lampa trajnožareća unatoč izostanku struje!
Sve u svemu, izuzev slabo pritiska hladne vodice u kupaonici, dobro smo prošli. Povoljna cijena spavanja, ako budem išli u taj kraj opet ćemo tamo. Zapravo, najviše mi se svidjela ekipa koja tamo radi. Svi, ali svi iznimno ljubazni, nasmiješe ti se, porazgovaraju, jave se, čak su i djeca zaposlenika simpatična i pristojna... Eto, da nije bilo ovog s kupaonicom, ne bih vam imala šta posebnog za pričati. Ovako, imaš bar priču...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
