Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Jedino vlasnik kostima nije nekog zamolio da mu prođe žiletom pa leđima smo dobili mild verziju Andre Aladina Knege.
Ovdje ja fotkam, simpatični Ali Babini drugovi i fotkam, fotkam, stojim u prvom redu duž mase ljudi, kad odjednom kroz objektiv skužim idu na mene!!
Tu prekidam fotkanje i stanem nešto nepovezano pričati jer mi je neugodno... odlaze!
E da! Još su impresivni bili i ovi mladići... Čovječe, nose ogromna i teška, pretpostavljam, zvona na guzama, onda se guze i ta zvona ječe... nekad je njih samo dvojica, nekad ih je više, kako god, moćno i izgleda i zvuči.
Ne znam koliko su teška ta zvona koja su im na guzama, ali sumnjam da je bilo lako! Tu stoje okrenuti guzama i lupaju jedni o druge svi tako u krugovima. Bilo je i da su protrčavali jedni prema drugima, onda kad se približe, okrenu se guzama i zveknu jedan o drugoga.
Evo ženske što sam je spominjala iz prošlog posta da je densala sama. Tu je s kolegicom na autu.
Nitko ih nije zvao da gledaju u našem smjeru, ali očito je da vole pozirati i da su me prepoznali kao modnog fotografa (valjda pod utjecajem SadisticoShy-a i njegove modne fotografije).
Konačno, na kraju... za vinopije i ljubitelji drugih alkoholnih pića, gdje se sve moglo naći cuge... evo par primjera:
A od cuge se već na početku karnevala najviše razvalila Vilma, Kremenkova zakonita...
Bacala se po tom konjiću na opće oduševljenje okupljenih.
Njeni su je pokušali obuzdati, ali i njima je bilo smiješno...
Eto... sve u svemu, mi smo se dobro zabavili!
Svaki put kad završimo u Fužinama uvijek budu neka ovakva događanja. Imali smo sreće. Zato rado tamo odemo, hehe... Dobre su Fužine. Ja srce Fužine.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
