Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 05.08.2008.
Motovun (nema veze s Festivalom)
Evo mene u Motovunu, ali prije Festivala. Moram priznati da svaki put pažljivo pratim sva događanja prije i tijekom Motovuna, ali da niti jednom nisam tamo bila. Komplikacije vezane uz gdje-ćemo-spavati, onda to penjanje/spuštanje do gradića, a posebno kronični problemi sa sanitarijama tijekom Festivala utjecali su na moju odluku da Motovun posjećujem u drugim danima, a sam Festival ostavim za praćenje preko medija.
(Motovun u daljini, brdo u sredini fotke. Snimano tijekom auto-potrage za jezerom Butoniga.)
(Snimljeno podno Motovuna.)
Motovun je, naravno, presladak. Mal grad, 600-tinjak stanovnika, prekrasna lokacija na vrhu brda, prekrasan pogled s Motovuna... Iz grada vam puca pogled na sve četiri strane Istre i stvarno je fantastičan!
Dobar dio grada opasan je zidinima po kojima se možete prošetati.
Do Motovuna lako dođete. Cesta od Buzeta prema Poreču, ne može promašiti. Vidite ga izdaleka pa se morate skinuti s te glavne ceste i u brdo. Kad nema MMF-a, do Motovuna dolazite autom do vrha bez problema. Tijekom Festivala zabranjuju autom do gore, jer je grad prepremali da bi primio veći broj automobila.
Unutar samih zidina naći ćete prekrasan trg, crkvu, kulu, grbove, spomenike iz rimskog doba... većina građevina podignuta je tijekom 16. i 17. stoljeća.
Središnje mjesto Festivala...
Veli Jože je goropadni mladić iz, pazite sad, Motovuna (za one koji se ne sjećaju lektira iz osnovne). On kao predstavlja sve Istrijane, ali i šire, sve Hrvate dobre volje u borbi protiv agresora. Borba naroda za slobodu i nacionalno ostvarenje i to...
A gle ovog Velog Jožu odakle je doputovao...
(Kakva uživancija. Razvalila čvalje kao da će strpati veknu kruha u usta...)
Jedna od onih maca koje se samo grebu... Cut the crape, daj pare il' hranu! A ova dosadna "buci, buci, joj gle macu, vidi kako ja imam sposobnost da me sve životinje vole, joj, ja sam animal-guru"...
Vratit ću se. O da...
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i ostali postovi sa skitanja po Istri tih dana: potražite ih pod rednim brojevima 106.-114. u lijevom stupcu bloga.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
