Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Dosta je bilo teških tema, evo me i Cranberrie upozorila, prebacujem se na događanja na našoj estradi. Sve to prije nego, konačno, napišem post koji dugujem o lovely Žumberku, hodanju po Sleeemeenuuu i odlasku na Učka-Ćićarija planinski masiv.
FashionGurua svi znamo, ne? To je lik koji prati modna događanja u nas i daje drske komentare kako se likovi s naše estrade oblače. Uglavnom je uvijek ozbiljan i ciničan, (polu)bezobrazan i, sviđao vam se i li ne, drukčiji je od drugih tv-persona. Međutoa, sad je poprilično opao u mojim očima, jer je po prvi put počeo pokazivati emocije. O ne. FešnGuru, ne želim te vidjeti sretnog, ne želim te vidjeti nasmijanog, ne želim te vidjeti nabrijanog, euforičnog, ne! Želim te vidjeti hladnog, polubezobraznog, ciničnog, drskog, makar to bilo i na naš balkanski način!
Pokrenuo je neku svoju modnu liniju za muškarce, to znate, ne? Prodaje od košulja, sakoa preko aksesoara pa sve do muških cipela... Cerekao se dotični na otvaranju, lud od sreće, meni ono, kak' to već ide, neugodno gledati... Rekao par bedastih stvari, onak' kad od sreće ne znaš šta bi rekao pa lupaš... Ali nije on izrekao najveću bedastoću to večer, već izvjesni Saša Joka koji je predstavljen kao poznati modni urednik. O kolekciji je rekao dvije-tri rečenice kao da je pronašao lijek za AIDS, najbrži način ulaska RH u EU i rješenje za rušenje vojne hunte u Burmi.
"Konačno, da se netko odlučio puniti te rupe na muškoj odjevnoj sceni u Hrvata."
Nakon ove izjave, druga po redu izjava tjedna, a vjerojatno i dužeg vremenskog perioda, samo to ne želim priznati da izjavi ne bih davala veću vrijednost nego što je ona zaslužuje, izjava je glumca Mislava Čavajdajdaje. Ček da vidim kak' se, ustvari, piše... Mislav Čavajda! Dakle, za one koji ne znaju, predstava Bakhe dobila je silnu reklamu zbog zabrane intendanta splitskog kazališta Štrljića da se ista odigra u Splitu. Ovaj ju je zabranio ne zbog neukusne scene sirovog mesa u igri, već zbog toga što je u predstavi Sanaderov govor ne-damo-naše-generale sadržaja (2001.). Valjda su nas htjeli prosvjetlili, jer smo svi glupi da ne kužimo što je Sanader rekao, a što je kasnije učinio s tim istim generalima. Ono, nismo povezali. Pa će nam sad glumci sedam godina poslije sve objasniti. Wow, već vidim naslove u novinama idući tjedan "Glumci srušili Sanaderovu Vladu". Ili "Sanader raskrinkan". Ili, pazi ovu, "Vili Matula: Kako smo Hrvatsku uveli u EU". Knjiga koja ruši sve rekorde čitanosti "Vili Matula: Od Cvjetnog do Markova trga".
Prekoma (c by Modni Mačak).
No, nešto mi je drugo zasmetalo u toj predstavi... U toj predstavi, patetično i pretenciozno, jedan od glavnih glumaca obučen je samo u "goveđe ŠNICELE", kako nas je novinarka Nove TV obavijestila (vidi isti Dnevnik). Gol obučen u meso. Srpanj. Ako ne kužite dublju simboliku, umjetničku slobodu i ljepotu onda ste, garant, seljačina. Koja ne kuži pravi umjetnički performans. Čavajda je hrvatska glumačka Madonna, kužite?
Kreće legendarna izjava:
"Nema svatko priliku ući u deset kila mesa... to je... jedan zanimljiv osjećaj... nevjerojatno, ali daje jednu posebnu energiju!"
A na zubima glumljeno opušteni šeretski osmijeh, cijela Hrvatska ga gleda, halo! Mama, snimaj videJo! Koliko mu je trebalo da u tako malo riječi, kaže toliko puno!
Uglavnom, patetično i nadmeno kako samo glumci znaju, pozivaju se na slobodu izražavanja presretni što su dobili puno više reklame nego su u marketing uložili. Garant su govor Sanadera ubacili namjerno (i naknadno), znajući da bi bar na "kontroverznost" (s debelim navodnicima) mogli privući mušterije. I ako se Štrljiću može predbaciti podilaženje Sanaderu, onda se ove može bez problema optužiti za jadno i jeftino žicanje pažnje. Kako nam je samo Giligili Matula spremno podijelio pljuske iz demokracije! O ne. Vratite me u mračni Srednji vijek!
Penzići Splita i okolice uputili su zahtjev da im se kaže lokacija gdje će meso biti odbačeno nakon predstave, da bar dobiju jedan mesni obrok tjedno. Uostalom, to je i jedini smisao predstave koji vidim. Sumnjam da se s istim goveđim kaputom može odigrati više od jedne predstave na ljetnom festivalu. Osim ako Čavajdajdi ne bi smetalo da mu zuje muhe oko glave, a kaput razvije vlastitu inteligenciju i život u obliku crvića.
Meni neugodno. Spasi me, Bože, od politički angažiranih glumaca i jeftinih performera.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
