Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 25.05.2008.
Lička kuća, janjetina, naplaćivanje couverta
Pažljivi i stari čitatelji mog bloga znaju da sam janjetinu u Ličkoj kući (Plitvička jezera) proglasila najboljom janjetinom u restoranskoj ponudi Gorskog kotara - Velebita - Paga (ovo zadnje posebno). Jesu skupi, ali je janjetina mmmm, odlična. Ambijent zanimljiv i ugodan. Za svaku preporuku. U tom kraju nemaju konkurencije. Prvo, jer ni par restorana prije ni poslije Plitvičkih jezera, i to je vječna misterija, uopće ne drže janjetinu (provjereno). Dakle, nemaju konkurenciju u tamošnjem kraju. Ali i ne samo to, janjetina je vrhunska.
U središnjem dijelu restorana možete na licu mjesta vidjeti kako vrijedni i brojni kuhari pripremaju vašu klopu. Imaju i sa strane kuhinju, ali ove najvažnije stvari (janjetina-poslovi) obavljaju se pred vama. Super fora i ideja!
Ovdje dolje, primjerice, vidite ispod peke janjetinu, ispod te žari što svjetli krčka se janjetina.
Na meniju su dvije vrste janjetine, ispod peke i na ražnju. U meniju će vas, potencijalno, zbuniti cijena jedne i druge. Naime, podlo su napisali, hehe, da je janjetina ispod peke 250 kn (ali kilogram!), a ispod peke 110 (ali porcija!). I sad vi mislite, joj, super, vidi ispod peke 110 kunića. Ispadne da je ispod peke jeftinija, a nije. Jer kad izračunate da vam je samo 30-ak dkg u porciji (80 kn), plus, ako uzmete na ražnju u meniju vam je već krumpirić, za janjetinu ispod peke nije uračunato ništa osim mesine pa posebno morate plaćati krumpir i salatu. To tek toliko da vas ne iznenadi na kraju.
Ubili smo se u hrani, odlično je bilo, da bi saaasvim slučajno na kraju skužili detalj na računu... Naime, naplatili su nam couvert. Kao kroz maglu sjetila sam se da su nam na početku donijeli male kugle sira (dvije po osobi). I to su nam naplatili 20 kuna. Hej, halo! Po meni žicaroški grrrozno! Ne volim žicanje, o ne! Daj, čovječe, ostavim uvijek dobru napojnicu, nemojte mi ovo raditi. Bila sam razočarana. Šta da mu sad uzmem napojnicu? Pa, nije, u krajnjem slučaju, konobar kriv što je vlasnik/gazda Ličke kuće - žicaroš i grebator. U Italiji isto imaju tu foru, ako sjedneš gdje je postavljen stol, to ti kasnije masno naplate, ako sjedneš gdje nema stoljnjaka - ne naplate ti ekstra uslugu. Ali ovdje ne prodaju stoljnjake i beštek, ovdje prodaju dvije majušne kugle sira. Koji sam ja JEDVA probala, jer mi nije išao uz janjetinu, čuvala sam se za mesence poslije. I još im to platim. Koliko znam taj couvert se naplaćaju, kao, zbog postavljenog stola (pribor, salvete, stoljnjak, etc.). U Ličkoj kući nemate stolnjak, niti je stol išta posebno dekoriran. Dobijete onaj papir ispod tanjura. Jeftina fora i velik minus za restoran.
Toliku lovu im ostavljaš, janjetina/prilozi/vino, a gazda restorana Lička kuća se grebe za neki jeftini domaći sir? Znam odličnih restorana gdje se predjelo ili neko simbolično pićence dobrodošlice NE naplaćuje i to mi je baš sa stilom. To su detalji koji će mene uvijek vratiti tamo i zbog kojih ću dati i veću napojnicu, čisto da ne ispadne da sam ja JEFTINA. Platit ću taj akt dobre volje i dobrodošlice dvostruko više nego što on, zaista, vrijedi. Jer poštujem takve galantne vlasnike restorana.
Druga kritika na konto Ličke kuće je ta da se u cijelom restoranu slobodno puši. Nije bilo stola da se nije pušilo.
Kolegica s posla kaže da po zakonu ne smiju na taj način kamčiti lovu i da je couvert u Hrvatskoj zabranjen. Jel to točno? Ako su oni drski i donesu vam nešto kao dobrodošlicu, u facu vam se toplo domaćinski nasmiju i onda to podlo na kraju naplate, možete li vi bit drskiji i reći na početku "hvala, ne bih"? Ili, na kraju, još gore - nisam ono naručio, to ste vi častili, neću to platiti? Ili je to stvarno pederski i bez stila? Smeta me kad me netko namagarči i zadovoljno trlja ruke. Što da ostavite netaknuto to predjelo koji vam oni samoinicijativno donesu i kasnije će naplatiti? Onda vi ispadnete bijedni, ne? Neću ni ja da ispadnem kao seljača u restoranu. Ma, ja restorane obožavam i volim papati vani, pogotovo fine stvari, hehe... Ili, smatrate da bi bar u meniju trebalo biti navedeno da se couvert naplaćuje. Ok, onda ako sam naručila hranu, pristajem i na couvert. Ali meni je, fakat, podlo da to nigdje nije navedeno, a na kraju ti izbiju za najobičniji sir za četvero ljudi 80 kuna, koliko košta i porcija janjetine za jednu osobu! Hej, halo, hehe...
No, dobro... molim malo tišine u glavi na kraju. Zaboravimo na trenutke ova pitanja i skoncentrirajmo se na hranu. Ah. Ufff! Uspomene mi naviru. A pogledajte moju ručicu kako je brzinom munje krenula prema hrani, kamera mobitela mog prijatelja je nije stigla uhvatiti! Neka igre počnu!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Neću ni ja da ispadnem kao seljača u restoranu. Ma, ja restorane obožavam i volim papati vani, pogotovo fine stvari, hehe... Ili, smatrate da bi bar u meniju trebalo biti navedeno da se couvert naplaćuje. Ok, onda ako sam naručila hranu, pristajem i na couvert. Ali meni je, fakat, podlo da to nigdje nije navedeno, a na kraju ti izbiju za najobičniji sir za četvero ljudi 80 kuna, koliko košta i porcija janjetine za jednu osobu! Hej, halo, hehe... 
Ufff! Uspomene mi naviru. A pogledajte moju ručicu kako je brzinom munje krenula prema hrani, kamera mobitela mog prijatelja je nije stigla uhvatiti! Neka igre počnu! 
