Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 21.01.2008.
Lipa moja
Osvanuo danas prekrasan sunčan dan. Prvi put da na kraju zimskog tunela vidim - svjetlo! Osjetim nadu, dolazi proljeće, sad sigurno znam! Pa i ako bude još koji val hladnoće, znam da ova zimska neman polako umire. I neka. No, eto, kako bi odali dužno poštovanje i tom neomiljenom zimskom dobu, napisat ću post koji ću posvetit zimi i Medvednici. Točnije jednom od kota u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici - Lipi. A i nisam dugo nešto s hodanja kad nigdje nisam ni išla.
Trebalo je, prvo, naći polazno selo Doljnja Planina (od Zagreba idete preko Sesveta). Tamo bi trebali ostaviti auto i onda pješaka. Napatismo se. Poljak kaže "od zadnje postaje busa natrag 100 m do križanja odakle je lijevi uspon Planinarskom ulicom". Problem je što nigdje ne piše da je baš TA busna stanica - posljednja! Kako nismo uspjeli naći početak našeg planinarskog puta po Poljakovoj knjizi, odlučili smo se za onaj najsigurniji - pitati lokalno stanovništvo. Problem je bio što je bila nedjelja oko podneva i nije bilo žive duše na ulicama. Ajd, konačno nas je netko uputio i pronašli smo put! Naime, u jednom trenutku kao da napuštate selo, nigdje neće bit kuća na jednoj kraćoj dionici i onda opet uranjate u seoce i u tom, dakle, drugom dijelu sela je s lijeve strane u jednom trenutku ta famozna Planinarska ulica.
Naći ćete ga kad s glavne ceste ulijevo budete vidjeli ovaj puteljak:
Piše tabla "Planinarski put". S desne strane, direktno od tog puta vam je na brdašcu preslatka crkva.
Moram priznati da su čak i po ovom snijegu markacije bile vrlo korektne! Na možda dva-tri mjesta smo morali bit pažljiviji zbog izostanka markacija, ali ni jednom se nismo pogubili.
Zimska idila...
Kod ove smo kuće našli jednu poveću ekipu koja je s djecom uživala u sanjkanju i drugim snježnim aktivnostima.
Dalje u šumu...
Kad dođete pred ovu kapelu (?) znajte da je vrhić blizu!
Desetak metara od doma je i vidikovac, stvarno prekrasni pejsaži od gore! Prvo smo otišli tamo! Puca pogled na Posavinu i Zagorje, nevjerojatno nešto. Stvarno sam ostala dirnuta, nisam očekivala ovakvu ljepotu! Šteta da nisam imala svog Canona.
Osjećala sam se kao da sam upala na neku sliku naivaca...
A evo i doma... Dom radi i nedjeljom, ima i za prespavati, čini se okej za sjesti, popiti/pojesti. Sobe nismo gledali.
Prvo sam morala provjeriti stanje žigova, naravno!
Onda voajerski prelistati upisnu knjigu na koju sam odvalila...
Ručak grah!
Dok su se drugi oblokavali čajem i rakijicom ja sam istraživala skrivene kutke doma hehe... I gle što sam našla!
Reklama za dereze! Može i za čizmice, ne znam jel mogu i na čizmice na štiklu? A PRAKTIČNE I PO GRADU!
Nego, tko bi se usudio popeti na ovaj vidikovac? Čovječe, imam problema s penjanjem na one metalne konstrukcije, a de vidi ovo!
Za kraj...
Vrh: 709 m Markacije: Ok. Žig: Više njih u domu. Vrijeme do vrha: Oko sat vremena. Opasnosti: Ma ništa. Životinje: Nula bodova. Vidikovac: Fantastičan! Sve u svemu: Zbog snježne idile, stvarno prekrasni dojmovi.
P.S. Sve fotkano s mobitelom, ne zamjerite na kvaliteti.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Kako nismo uspjeli naći početak našeg planinarskog puta po Poljakovoj knjizi, odlučili smo se za onaj najsigurniji - pitati lokalno stanovništvo. Problem je bio što je bila nedjelja oko podneva i nije bilo žive duše na ulicama. Ajd, konačno nas je netko uputio i pronašli smo put! Naime, u jednom trenutku kao da napuštate selo, nigdje neće bit kuća na jednoj kraćoj dionici i onda opet uranjate u seoce i u tom, dakle, drugom dijelu sela je s lijeve strane u jednom trenutku ta famozna Planinarska ulica. 
