Marketing
Lipa moja
Osvanuo danas prekrasan sunčan dan. Prvi put da na kraju zimskog tunela vidim - svjetlo! Osjetim nadu, dolazi proljeće, sad sigurno znam! Pa i ako bude još koji val hladnoće, znam da ova zimska neman polako umire. I neka. No, eto, kako bi odali dužno poštovanje i tom neomiljenom zimskom dobu, napisat ću post koji ću posvetit zimi i Medvednici. Točnije jednom od kota u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici - Lipi. A i nisam dugo nešto s hodanja kad nigdje nisam ni išla. 
Trebalo je, prvo, naći polazno selo Doljnja Planina (od Zagreba idete preko Sesveta). Tamo bi trebali ostaviti auto i onda pješaka. Napatismo se. Poljak kaže "od zadnje postaje busa natrag 100 m do križanja odakle je lijevi uspon Planinarskom ulicom". Problem je što nigdje ne piše da je baš TA busna stanica - posljednja! 
Kako nismo uspjeli naći početak našeg planinarskog puta po Poljakovoj knjizi, odlučili smo se za onaj najsigurniji - pitati lokalno stanovništvo. Problem je bio što je bila nedjelja oko podneva i nije bilo žive duše na ulicama. Ajd, konačno nas je netko uputio i pronašli smo put! Naime, u jednom trenutku kao da napuštate selo, nigdje neće bit kuća na jednoj kraćoj dionici i onda opet uranjate u seoce i u tom, dakle, drugom dijelu sela je s lijeve strane u jednom trenutku ta famozna Planinarska ulica.
Naći ćete ga kad s glavne ceste ulijevo budete vidjeli ovaj puteljak:
Piše tabla "Planinarski put". S desne strane, direktno od tog puta vam je na brdašcu preslatka crkva.
Moram priznati da su čak i po ovom snijegu markacije bile vrlo korektne! Na možda dva-tri mjesta smo morali bit pažljiviji zbog izostanka markacija, ali ni jednom se nismo pogubili.
Zimska idila...
Kod ove smo kuće našli jednu poveću ekipu koja je s djecom uživala u sanjkanju i drugim snježnim aktivnostima.
Dalje u šumu...
Kad dođete pred ovu kapelu (?) znajte da je vrhić blizu!
Desetak metara od doma je i vidikovac, stvarno prekrasni pejsaži od gore! Prvo smo otišli tamo! Puca pogled na Posavinu i Zagorje, nevjerojatno nešto. Stvarno sam ostala dirnuta, nisam očekivala ovakvu ljepotu! Šteta da nisam imala svog Canona.
Osjećala sam se kao da sam upala na neku sliku naivaca... 
A evo i doma... Dom radi i nedjeljom, ima i za prespavati, čini se okej za sjesti, popiti/pojesti. Sobe nismo gledali.
Prvo sam morala provjeriti stanje žigova, naravno!
Onda voajerski prelistati upisnu knjigu na koju sam odvalila...
Ručak grah!
Dok su se drugi oblokavali čajem i rakijicom ja sam istraživala skrivene kutke doma hehe... I gle što sam našla!
Reklama za dereze! Može i za čizmice, ne znam jel mogu i na čizmice na štiklu? A PRAKTIČNE I PO GRADU! 
Nego, tko bi se usudio popeti na ovaj vidikovac? Čovječe, imam problema s penjanjem na one metalne konstrukcije, a de vidi ovo!
Za kraj...
Vrh: 709 m  Markacije: Ok. Žig: Više njih u domu. Vrijeme do vrha: Oko sat vremena. Opasnosti: Ma ništa. Životinje: Nula bodova. Vidikovac: Fantastičan! Sve u svemu: Zbog snježne idile, stvarno prekrasni dojmovi. |
P.S. Sve fotkano s mobitelom, ne zamjerite na kvaliteti.
Post je objavljen 21.01.2008. u 10:42 sati.