Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 08.01.2008.
Kuharica za planinare: Pita od špinata!
Potpuno sam zanemarila ideju koju sam samu sebi uvela, a to je da povremeno dajem ideje što planinari mogu nositi za klopu, gore u brda i planine. Zake nešto kupovno ili neke sendviče, da ne spominjem zašto, pobogu, ona zastrašujuća slanina?? Ima toliko finih i praktičnih jela, koja se jednostavno pripravljaju. Većinu mojih recepata mogu svladati početnici, čak i oni koji nemaju blage veze/iskustva s kuhanjem. Evo jednog od takvih recepata.
Radi se o špinatu između korica tijesta. Sve sastojke kupite u kvartovskoj trgovini. Jelo idealno za planinarenje, ali i najobičnije piknike. Pripreme i pripravljanje jela - lagano i jednostavno! Treba vam pećnica! Sastojci - jeftini! Količine - enormne!
Sastojci! pakiranje smrznutog Ledo lisnatog tijesta
pakiranje smrznutog Ledo špinata
10 dkg fetta sira
1 dcl kiselog vrhnja
svežanj mladog luka (ako nema, stavite običnog)
3 jaja
1 žumanjak
4 dkg maslaca
sol, papar
naribani muškatni oraščić
češanj češnjaka
1. Lisnato tijesto odmrznuti. Špinat stavite u vodu da se otopi i skuha. Kratko ga prokuhajte (imate upute na kutiji od špinata) i dobro ocijedite s cjedilicom.
2. Zagrijte maslac u tavi, popržite nasjeckani mladi luk, dodajte špinat, začiniti sa soli, paprom, svakako s ribanim muškatnim oraščićem i kosanim češnjakom. Sve kratko propirjati, da se sastojci prožmu i skinuti sa štednjaka. Smjesu ohladiti.
3. U međuvremenu, jaja razmutiti s vrhnjem pa umiješati u ohlađenu smjesu špinata. Dodati mrvice i dobro promiješati. U tu smjesu jaja/vrhnja/špinata na kraju oprezno dodati fetu izrezanu na kockice (oprezno zato da se ne izlome jako kockice fete, da ljepše izgleda kad se bude rezalo)
4. E sad tijesto! Tijesto tanko razvaljati. Tepsiju pouljiti. Staviti prvi list lisnatog tijesta tako da strši preko rubova tepsije. Po tijestu pravilno rasporediti smjesu od špinata i sve prekriti drugim razvaljanim lisnatim tijestom. Tijesto gore na više mjesta probosti vilicom. Pustite mašti na volju!
5. Na kraju to tijesto premazati žutanjkom i staviti peći u pećnicu prethodno zagrijanu na 210 stupnjeva. Peče se oko 45 minuta, tj. dok tijesto ne postane zlatno-žute boje.
Vrrrlo jednostavno! Fora je da ovo možete napraviti, recimo, u petak navečer i da ćete s guštom jesti i cijelu subotu i nedjelju! Lagano je za nositi, a ukusno!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Ima toliko finih i praktičnih jela, koja se jednostavno pripravljaju. Većinu mojih recepata mogu svladati početnici, čak i oni koji nemaju blage veze/iskustva s kuhanjem. Evo jednog od takvih recepata.
