Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 26.12.2007.
Labin
Ima više razloga zašto sam se odlučila na ovaj post. Prvo, želim što manje blog-"dugova" iz ove godine prebaciti u sljedeću. Drugo, mislim da nam svima malo treba odmora od Božića. Jela i pila su uzela svoj danak. Treće, zaljubila sam se u Labin.
Mali istarski grad s fantastičnim starim dijelom grada, tom starom jezgrom... nevjerojatno, čitav niz zanimljivih priča ima i uz ostatak grada koji se nalazi podno tog brda (tzv. Podlabin) i njegovu povijest.
Labin se nalazi na 300-tinjak metara visokom brdašcu, odakle puca prekrasan pogled na... pa na ostatak Istre! Danas ima manje od 10.000 stanovnika. Grad je postojao još prije Krista, a kroz stoljeća je poznat kao rudarsko mjesto (ugljen). Svakako posjetite mali arheološki muzej u centru grada. Poseban je jer je ispod muzeja pravi mali rudnik! Klaustrofobični i osjetljivi na prašinu neka ne silaze. Da ne spominjem da će svi viši od, khm, 170 imati problema s prolaženjem kroz rudnike. Naime, strop je prenizak. Mene se baš dojmio taj improvizirani rudnik. Ajme, kako su ti rudari živjeli i radili. Ne znam koja te teška životna nesreća mora zadesiti da se baviš ovakvim jednim poslom. Rudnik u Labinu prestao je s radom 1988. godine. Zlatni dani Labina su odavno prošli jer je gospodarstvo ovog istarskog gradića uvelike ovisilo o rudama.
Stari grad je mali i pređete ga laganom šetnjom u pola sata max. Ali stvarno guštate! Neobičan je! Oko onog dijela pod brdom, Podlabina, postoje isto neobične priče. Sa starog grada možete vidjeti dolje ugljenokop, ulaz u rudnik, neke tornjeve, a možete vidjeti i kuće u kojima su živjeli rudari i koje su, navodno, bile super uređene. Danas su, naravno, blijeda slika onog što su bile nekad. S te visine činile su mi se kao oronule vile.
Do Rapca imate samo 5 km, za čas ste tamo i pješke. Tamo se možete okupati, iako, Rabac sam po sebi nije ništa posebno. Čak štoviše, kuće i zgrade su tamo kao konzerve poslagane oko te uvalice. Labin je neusporedivo ljepši. Da idem u taj kraj na more, sigurno bih spavala u Labinu, a išla eventualno na kupanje u Rabac. Ne znam što lokalni kažu o tome...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
