Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 05.12.2007.
Urban Noršić Selo Grad - Plešivica Asimilacija (I)
Kako to da smo prošli vikend završili na Plešivici? Pa, dva su razloga. Prvi, vrijeme baš nisu najavljivali kao sjajno pa smo htjeli nešto langsam. Drugo, htjela sam što prije riješiti žigove po Samoborskom gorju i, treće, neki od nas trebali su otići u selo Novaki kod Samobora u nekakvu tvornicu Bumbar. Odmah na početku, napravili smo grešku što do tog sela Novaki nismo išli autocestom prema Samoboru, jer postoji izlaz za Novake, nego smo se muvali preko Lučkog. Imamo očajne auto-karte, a nemam svaki put vremena niti se sjetim isprintati one mape s Avijacije. Tako smo već bili poluludi po tim nekim naseljima i selima, s vrlo malo znakova i ljudi na ulicama (imate preporuku za dobru auto-kartu? ). Klinca nismo kužili gdje se nalazimo i na kraju smo ušli u Novake. Kako? Ne znam.
U selu kompletno razrovane ceste. I ne samo to, to selo je ogromno. Jedva smo našli tvornicu Bumbar. Da smo išli autocestom vjerojatno bi lakše pronašli, ovako smo se naskitali. Kad smo došli pred Bumbar, gotovo pa sam ostala sjediti u autu, kad mi vrag nije dao mira pa sam i ja ušla! Ajme, ljudi! Šta tamo sveg staklenog ima. Odmah sam kontaktirala mamu, poznatu po vrhunskim zimnicima, i još neke ljude-iz-moje-familije koji se bave vinogradarstvom. Ima jako velik izbor boca svih vrsta. Sve je super uredno i fino posloženo s jasno napisanim cijenama. Djelatnici korektni, iako ne nešto komunikativni. Čak sam si kupila dvije boce. Naime, ostalo mi je crvenog pijeska iz Wadi Ruma koji još uvijek nije našao svoje mjesto u mom domaćinstvu hehe. E sad će imati u dvije zanimljive boce! Ima i poklopaca i čepova svih vrsta!
Nakon Novaka, krenuli smo prema Bregani pa dalje prema Noršić Selu. Do Noršić Sela možete i preko Koretića, gdje smo nedavno i bili, ali to nam ovaj puta nije bilo usput. Mi smo dva puta imali prilike kombinirati ovaj vrh noršićke Plešivice s ranijim izletima, no, svaki put nas je brzi dolazak mraka - onemogućio. Tako smo ovaj puta išli samo do tamo i nazad.
Kad smo došli u Breganu čini se da smo vozili toliko brzo (ne ja!) da smo u jednom trenu ostali zatečeni kad smo stali na - carinu! Mila majko, neki mali plavi kiosci, ljudi stoje u redu, šta je ovo, di je semafor, nije semafor, u prvi mah nismo ni skužili da smo došli pred naše graničare! O ne, rikverc i vraćaj se na prethodno raskršće!
Inače, put je jednostavan. Iz Bregane prema Grdanjcima. Iza Grdanjaca skrećete lijevo za Noršić Selo. Ok oznake uz cestu. Ide prvo Beder pa Noršić Selo. Evo i mapa.
Već na samom putu do Noršića bilo je kojekakvih čudnih detalja...
Biljke stupojedi.
Busna usred ničega. Ma, nikakve kuće, nema čak ni poljskih stazica, ničega!
Odroni nasred ceste...
... onda odjednom ovakve cestovne konstrukcije...
Sam uspon ne počinjete iz Noršić sela, nego iz Kapelišća kako ćete vidjeti i na mapi, a i po slikama. Sve je to jako blizu. Kapelišće je kao pregrađe, tj. predselje Noršić Sela. Kapelišće je par kuća i crkva s grobljem. Ulijevo od Kapelišća je Noršić Selo.
Ovdje sam ucrtala plavim cestom kojom smo došli auto i onda gdje smo išli pješke. To sam onak' odoka ucrtala. Malo je zeznuto jer su marke na terenu katastrofa. Ali ako smo mi uspjeli - svatko može! Sv. Duh je to groblje s crkvicom što se i na slici ispod mape vidi.
Ovdje vidite Kapelišće i tu crkvicu. Ako iz samog središta Kapelišća krenete lijevo dolazite u Noršić Selo.
Evo središte Kapelišća. U ovoj desno kući je žig, ljubazna žena nam je stavila žig na raspolaganja, malo smo s njom proćaskali. Nije nikad bila na Noršićkoj Plešivici. Kad smo se popeli na vrh shvatili smo i zašto.
Tu je u centru i ova tabla s uputama
Odlučili smo otići do Noršić Sela jer smo zaboravili kupiti vodu.
A kad smo ušli u selo! To trebate vidjeti!
Usput, mislim da sam jedina u blogsferi koja je o Noršičkoj Plešivici napisala dva duga posta. Ne vjerujem sama sebi!
Hoću reći... nastavlja se... a u nastavku će bit razjašnjen i naslov posta!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
). Klinca nismo kužili gdje se nalazimo i na kraju smo ušli u Novake. Kako? Ne znam. 
O ne, rikverc i vraćaj se na prethodno raskršće!
Ne vjerujem sama sebi!
