Marketing
Urban Noršić Selo Grad - Plešivica Asimilacija (I)
Kako to da smo prošli vikend završili na Plešivici? Pa, dva su razloga. Prvi, vrijeme baš nisu najavljivali kao sjajno pa smo htjeli nešto langsam. Drugo, htjela sam što prije riješiti žigove po Samoborskom gorju i, treće, neki od nas trebali su otići u selo Novaki kod Samobora u nekakvu tvornicu Bumbar. Odmah na početku, napravili smo grešku što do tog sela Novaki nismo išli autocestom prema Samoboru, jer postoji izlaz za Novake, nego smo se muvali preko Lučkog. Imamo očajne auto-karte, a nemam svaki put vremena niti se sjetim isprintati one mape s Avijacije. Tako smo već bili poluludi po tim nekim naseljima i selima, s vrlo malo znakova i ljudi na ulicama (imate preporuku za dobru auto-kartu? 
). Klinca nismo kužili gdje se nalazimo i na kraju smo ušli u Novake. Kako? Ne znam.
U selu kompletno razrovane ceste. I ne samo to, to selo je ogromno. Jedva smo našli tvornicu Bumbar. Da smo išli autocestom vjerojatno bi lakše pronašli, ovako smo se naskitali. Kad smo došli pred Bumbar, gotovo pa sam ostala sjediti u autu, kad mi vrag nije dao mira pa sam i ja ušla! Ajme, ljudi! Šta tamo sveg staklenog ima. Odmah sam kontaktirala mamu, poznatu po vrhunskim zimnicima, i još neke ljude-iz-moje-familije koji se bave vinogradarstvom. Ima jako velik izbor boca svih vrsta. Sve je super uredno i fino posloženo s jasno napisanim cijenama. Djelatnici korektni, iako ne nešto komunikativni. Čak sam si kupila dvije boce. Naime, ostalo mi je crvenog pijeska iz Wadi Ruma koji još uvijek nije našao svoje mjesto u mom domaćinstvu hehe. E sad će imati u dvije zanimljive boce! Ima i poklopaca i čepova svih vrsta!
Evo malo snimanja u Vincijevom stilu!
Nakon Novaka, krenuli smo prema Bregani pa dalje prema Noršić Selu. Do Noršić Sela možete i preko Koretića, gdje smo nedavno i bili, ali to nam ovaj puta nije bilo usput. Mi smo dva puta imali prilike kombinirati ovaj vrh noršićke Plešivice s ranijim izletima, no, svaki put nas je brzi dolazak mraka - onemogućio. Tako smo ovaj puta išli samo do tamo i nazad.
Kad smo došli u Breganu čini se da smo vozili toliko brzo (ne ja!) da smo u jednom trenu ostali zatečeni kad smo stali na - carinu! Mila majko, neki mali plavi kiosci, ljudi stoje u redu, šta je ovo, di je semafor, nije semafor, u prvi mah nismo ni skužili da smo došli pred naše graničare! 
O ne, rikverc i vraćaj se na prethodno raskršće!
Inače, put je jednostavan. Iz Bregane prema Grdanjcima. Iza Grdanjaca skrećete lijevo za Noršić Selo. Ok oznake uz cestu. Ide prvo Beder pa Noršić Selo. Evo i mapa.
Već na samom putu do Noršića bilo je kojekakvih čudnih detalja...
Biljke stupojedi.
Busna usred ničega. Ma, nikakve kuće, nema čak ni poljskih stazica, ničega!
Odroni nasred ceste...
... onda odjednom ovakve cestovne konstrukcije...
Sam uspon ne počinjete iz Noršić sela, nego iz Kapelišća kako ćete vidjeti i na mapi, a i po slikama. Sve je to jako blizu. Kapelišće je kao pregrađe, tj. predselje Noršić Sela. Kapelišće je par kuća i crkva s grobljem. Ulijevo od Kapelišća je Noršić Selo.
Ovdje sam ucrtala plavim cestom kojom smo došli auto i onda gdje smo išli pješke. To sam onak' odoka ucrtala. Malo je zeznuto jer su marke na terenu katastrofa. Ali ako smo mi uspjeli - svatko može! Sv. Duh je to groblje s crkvicom što se i na slici ispod mape vidi.
Ovdje vidite Kapelišće i tu crkvicu. Ako iz samog središta Kapelišća krenete lijevo dolazite u Noršić Selo.
Evo središte Kapelišća. U ovoj desno kući je žig, ljubazna žena nam je stavila žig na raspolaganja, malo smo s njom proćaskali. Nije nikad bila na Noršićkoj Plešivici. Kad smo se popeli na vrh shvatili smo i zašto.
Tu je u centru i ova tabla s uputama
Odlučili smo otići do Noršić Sela jer smo zaboravili kupiti vodu.
A kad smo ušli u selo! To trebate vidjeti! 
Usput, mislim da sam jedina u blogsferi koja je o Noršičkoj Plešivici napisala dva duga posta. 
Ne vjerujem sama sebi!
Hoću reći... nastavlja se... a u nastavku će bit razjašnjen i naslov posta!
Post je objavljen 05.12.2007. u 08:00 sati.