Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 06.12.2007.
Urban Noršić Selo Grad - Plešivica Asimilacija (II)
U Noršić Selo je sve tako porazbacano i stisnuto u isto vrijeme. Kuće nakrivo postavljene. Kao da su djeca radila urbanistički, tj. ruralni plan. Svatko je u svačijem dvorištu. Nikad nisam ovakvo selo vidjela, nitša nije po špagi, totalna urbanistička anarhija!
Uvijek ti se nametne prvo pitanje - od čeg ti ljudi tu žive. Onda, kako je to selo povezano kad padne snijeg. Pa pitanje što oni tu rade po cijele dane... Kako se tu djeca školuju? Gdje su ti ljudi zaposleni?
Uglavnom, mi smo prošli cijelim selom. Ne zato što smo htjeli. Nego zato što se nismo imali gdje okrenuti. Ljudi su bili naslonjeni na ograde kuća ili su virili kroz prozore. Svi su buljili u naš auto. Imala sam osjećaj da su znali da dolazimo još prije nego što smo ušli u selo! Samo sam čekala kad će nam iznenada crknuti auto i kad će se oni početi skupljati oko auta. Znate ono... jedan od njih stravično krikne u znak poziva, odjednom im oči pobijele, ispruže ruke ispred sebe i polako krenu prema nama gegajući se i zatvarajući krug oko nas. Počela sam nervozno "di da se okrenemo?!". Samo sam se htjela vratiti!
Nisam željela asimilaciju!! Bar ne tada, tamo, u Noršić Selu!
Kad smo se, neasimilirani, probili iz Noršić Sela i žedni, jer tamo nema trgovine, vratili do osnovne škole u Kapelišću, krenuli smo slabo markiranim putem njivama prema vrhu. Plavi put je dio kojim smo išli autom, parkirali u Kapelišću pokraj kuće gdje imate žig i onda krenuli crvenom crtom pješke, iza škole.
A pogledajte školu u Kapelišću! To vam je odmah do one dvije zgrade gdje su oznake/žig. (Iza te škole počinje "uspon" i početak je to te moje "crvene crte".) Ima da pokrenem akciju da se izbetonira ovo improvizirano košarkaško igralište u Kapelišću kod Noršić Sela! Pa, ovo je stvarno otužno!
Da skratim priču, dva brda - i tamo ste! Samo su marke očajne!
Jer pogledajte ove marke! Nikad ovako zarasle nismo vidjeli...
Na ovoj doljnjoj slici markacija vas upozorava da morate s "glavne" staze skrenuti desno. Ne znam kako smo ovo uspjeli uočiti.
Posebno moram naglasiti da su ovo markacije koje smo mi razgrnuli rukama i nogama. Loše jako!
Kad nađete ovo na dobrom ste putu. Ako nađete! Iza ovog imate još možda 15-ak minuta hoda. Sljedeće brdo je vrh.
Na samom kraju mali oprez, markaciju udesno s "glavne" stazice. Popnete se jednu minutu nakon toga i na vrhu ste! Ali ta se, na sreću, dobro vidjela. Ma, mislim, nimo se ni zadihali, niti je to dug put, teško da ćete i da se maknete s prave staze puno vremena izgubiti. Ne brinite!
Evo jedna zanimljiva markacije u obliku planinara! Originalno! Ako postoji modna linija "Urban Republic", ja bih se usudila ovo nazvati "Noršić Republic"! Već od te markacije za vrh vidite i sam vrh!
I, konačno, ono zbog čeg smo se svi skupili!
Moram priznati da je ovo toliko najtužniji vrh koji sam ikad vidjela, da sam bila raznjezena do krajnjih granica!
Zato i službeno proglašavam ovaj vrh najsimpatičnijim i, meni, najdražim vrhom na cijelom Samoborskom gorju!
I, za kraj, jedan dodatak! Naime, dok smo voajerski pregledavali tko se sve upisao u upisne knjige, slučajno smo skužili žigove koji su neki planinari stavljati u bilježnicu da se ne moraju potpisati! Koja dobra fora! Prvi put sam to skužila! I ima da si napravim svoj... samo moram smisliti neki dobar tekst!
Vodite računa da razlikujete Plešivicu i Noršićku Plešivicu. A u HPO-u, za vas koji skupljate žigove, umjesto ovog vrha možete imati i vrh Veliki Lovnik (737 m).
Noršićki led za kraj...
Vrh: 721 m Markacije: Zarasle Žig: U metalnom tuljcu na vrhu privezan lancem Vrijeme do vrha: Ma ni pola sata Opasnosti: Od asimilacije Noršićana Životinje: Psi Vidikovac: Ima lijepih s pogledom na okolne brežuljke Sve u svemu: Neobično iskustvo
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
