Marketing
Urban Noršić Selo Grad - Plešivica Asimilacija (II)
(nastavak iz prošlog posta)
U Noršić Selo je sve tako porazbacano i stisnuto u isto vrijeme. Kuće nakrivo postavljene. Kao da su djeca radila urbanistički, tj. ruralni plan. Svatko je u svačijem dvorištu. Nikad nisam ovakvo selo vidjela, nitša nije po špagi, totalna urbanistička anarhija!
Uvijek ti se nametne prvo pitanje - od čeg ti ljudi tu žive. Onda, kako je to selo povezano kad padne snijeg. Pa pitanje što oni tu rade po cijele dane... Kako se tu djeca školuju? Gdje su ti ljudi zaposleni?
Uglavnom, mi smo prošli cijelim selom. Ne zato što smo htjeli. Nego zato što se nismo imali gdje okrenuti. Ljudi su bili naslonjeni na ograde kuća ili su virili kroz prozore. Svi su buljili u naš auto. Imala sam osjećaj da su znali da dolazimo još prije nego što smo ušli u selo! Samo sam čekala kad će nam iznenada crknuti auto i kad će se oni početi skupljati oko auta. Znate ono... jedan od njih stravično krikne u znak poziva, odjednom im oči pobijele, ispruže ruke ispred sebe i polako krenu prema nama gegajući se i zatvarajući krug oko nas. Počela sam nervozno "di da se okrenemo?!". Samo sam se htjela vratiti!
Nisam željela asimilaciju!! Bar ne tada, tamo, u Noršić Selu!
Kad smo se, neasimilirani, probili iz Noršić Sela i žedni, jer tamo nema trgovine, vratili do osnovne škole u Kapelišću, krenuli smo slabo markiranim putem njivama prema vrhu. Plavi put je dio kojim smo išli autom, parkirali u Kapelišću pokraj kuće gdje imate žig i onda krenuli crvenom crtom pješke, iza škole.
A pogledajte školu u Kapelišću! To vam je odmah do one dvije zgrade gdje su oznake/žig. (Iza te škole počinje "uspon" i početak je to te moje "crvene crte".) Ima da pokrenem akciju da se izbetonira ovo improvizirano košarkaško igralište u Kapelišću kod Noršić Sela! Pa, ovo je stvarno otužno!
Da skratim priču, dva brda - i tamo ste! Samo su marke očajne!
Jer pogledajte ove marke! Nikad ovako zarasle nismo vidjeli...
Na ovoj doljnjoj slici markacija vas upozorava da morate s "glavne" staze skrenuti desno. Ne znam kako smo ovo uspjeli uočiti.
Posebno moram naglasiti da su ovo markacije koje smo mi razgrnuli rukama i nogama. Loše jako!
Kad nađete ovo na dobrom ste putu. Ako nađete! Iza ovog imate još možda 15-ak minuta hoda. Sljedeće brdo je vrh.
Na samom kraju mali oprez, markaciju udesno s "glavne" stazice. Popnete se jednu minutu nakon toga i na vrhu ste! Ali ta se, na sreću, dobro vidjela. Ma, mislim, nimo se ni zadihali, niti je to dug put, teško da ćete i da se maknete s prave staze puno vremena izgubiti. Ne brinite!
Evo jedna zanimljiva markacije u obliku planinara! Originalno! Ako postoji modna linija "Urban Republic", ja bih se usudila ovo nazvati "Noršić Republic"! Već od te markacije za vrh vidite i sam vrh!
I, konačno, ono zbog čeg smo se svi skupili!
Moram priznati da je ovo toliko najtužniji vrh koji sam ikad vidjela, da sam bila raznjezena do krajnjih granica!
Zato i službeno proglašavam ovaj vrh najsimpatičnijim i, meni, najdražim vrhom na cijelom Samoborskom gorju!
I, za kraj, jedan dodatak! Naime, dok smo voajerski pregledavali tko se sve upisao u upisne knjige, slučajno smo skužili žigove koji su neki planinari stavljati u bilježnicu da se ne moraju potpisati! Koja dobra fora! Prvi put sam to skužila! I ima da si napravim svoj... samo moram smisliti neki dobar tekst!
Vodite računa da razlikujete Plešivicu i Noršićku Plešivicu. A u HPO-u, za vas koji skupljate žigove, umjesto ovog vrha možete imati i vrh Veliki Lovnik (737 m).
Noršićki led za kraj...
| Vrh: 721 m Markacije: Zarasle Žig: U metalnom tuljcu na vrhu privezan lancem Vrijeme do vrha: Ma ni pola sata Opasnosti: Od asimilacije Noršićana  Životinje: Psi Vidikovac: Ima lijepih s pogledom na okolne brežuljke Sve u svemu: Neobično iskustvo |
Post je objavljen 06.12.2007. u 08:07 sati.