Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 23.11.2007.
Podla krađa u Konzumu
Kako ja volim skitati i po hipermarketima i mallovima, tako u tim mojim skitanjima naiđem na koješta. Imam već niz kojekakvih fora-fotkica koje sam snimila s mobitelom pa ću, tu i tamo, puštati ono što sam vidjela... Evo, baš jučer u jednoj Konzumovoj trgovini skužim knjigu naše poznate kuharice Ane Ugarković "Danas kuham" pa baš da vidim cijenu. Inače, ne sviđa mi se kako Ana kuha niti mi se sviđa njen stil prezentacije. Recepti jako pretenciozni i uz puno neke sumnjive skromnosti koja se krije iza blagog (i usiljenog?) smiješka. Možda griješim u filingu, možda ona jednostavno nije moj tip pa sam prestroga, ne znam... ali ne, neću sad o tome!
Dakle, skužim knjigu, baš da vidim jel jeftinija u Konzumu nego u knjižarama, naravno da je planiram kupiti, odavno sam opsjednuta kuharicama.. kad kako sam se približavala polici skužim da je netko nešto stavio u polegnuti primjerak knjige. Hmmmm...
Otvorim ja knjigu kad ono imam šta vidjeti!
Netko je, preptostavljam, požderao ono što je kupio i to skriven na dalekom odjelu vina!
U sekundi mu, onak' sitog stomaka, nije palo na pamet gdje da sad sakrije papir pa ga je tutnuo na nevjerojatno mjesto! U kuharicu! Pojeo je nekakav pohani pureći odrezak, što li! Eee da mi je to bilo vidjeti kako netko na brzinu ždere pureći odrezak pa onak' sav masan oko usta grozničavo gleda šta će s dokazima!!
Ljudi moji, šta sve možeš vidjeti po tim trgovinama! Mogu se i ugrijati i najesti i napiti i podružiti s prijateljima! I sad neka mi netko nešto kaže protiv velikih trgovačkih centara! Kakvu samo socijalnu ulogu igraju u našim životima!
Kao na filmu! Kako podlo! Čudno da nisu instalirali nekakav pi-biiip zaštitu protiv kradljivaca i za pureće odreske i ostalu hranu! Onak' da se javljaju iz želuca kad hranokraditelji napuštaju trgovinu sita stomaka!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.