Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 16.11.2007.
Češkaland: Jedne noći u jednom gradu
"Što se dogodi kad se udruže Franz Kafka i David Lynch?" Pa ovaj crtić!
Jao, kako sam ja sinoć bila oduševljena na Animafestu! Toliko da moram o tome napisati post! Malo da se odmorimo od ovih "teoretskih postova o planinarenju" (iako i dalje molim neke blogere da mi daju odgovore na pitanja!) Uostalom, ovaj je crtić svojevrsno "putovanje", doduše više emotivno-mentalnog tipa, ali nema veze pa mi ulazi u koncept bloga.
Dakle, radi se o crtiću "Jedné noci v jednom meste" ("One Night in One City") češkog autora Jan Baleja (48). Crtiće je toliko tužan i bizaran da sam se cerekala cijelo vrijeme, zajedno s ostatkom punog kina Europa! Koje bizarne priče, koja fantastična scenografija, kostimografija i izgled tih lutkica, koji inteligentni detalji, kakve priče! Ma, savršeno magično! Tako bih, opet, uronila u tu plavičastu boju koja je preplavila cijelo kino, jako me dirnuo filmić, kako vidite...
Baš me zanimalo kako se pravio pa evo par detalja iz kojih je sve jasno!
O čemu se radilo? Pa, filmić je kolekcija niza priča koje se, pogađate, sve događaju u jednoj noći u jednom gradu... Nadam se da nisam neku propustila jer su sve super! I čitav spoj tih priča u jedan film je lud! Neke su manje dorečene, ali ne gube na svom šarmu i inteligenciji i duhovitosti i stilu i...
1. priča o nekom perverznjaku koji skuplja mrtve bube po stanu i onda napravi mali cirkus od kutija i onda s mrtvim bubama pravi "cirkuske atrakcije" (bube se, inače, provlače kroz par prvih pričica u crtiću)
2. jao, druga priča je bila mrak, Topalovići na češki način! sve počinje s tipom koji je u najgorem kič izdanju instalirao po cijelom stanu scenografiju koja podsjeća na šumu i igra se lovca Luke! psa je obukao u medvjeda i onda ga kao ciljao i to...
e tu negdje dolazi bakica (ne znam jel to mama našeg lovca) i odvodi psa u šetnju... no, vrlo brzo se skuži da ga, zapravo, vodi u krematorij za kućne ljubimce da eutanazira svog ljubimca; tu počinje smijeh živi jer tamo nalazi totalno bizarno-smiješnog lika koji je i pogrebnik i krematorist i fotograf i pevaljka crkvenih pjesama i ljubavnik! luda priča s hrpom vrlo inteligentno-duhovitih detalja! a tek kako je babac bila obučena u pink sakoić i suknju na tigrasti uzorak! dolje na slici je krematorist kad se metamorfirao u pevaljku!
3. bizarna tipa o nekom ljigi tipu koji je pozvao dvije prostitutke u stan i onda izašao iz sobe i vratio se kao kakav arapski princ u svili i kadifi, otplesao im "erotski" ples i pustio ih van! u koverti im je bila plaća - perca s pauna koji je imao na glavi (živog!)
4. kokainković u priči! tu je i zadnja priča u nizu u kojoj se nalaze mravi; fora je da su mravi uvaljani u kokain, dolazi tip i usiše i kokain i mrave i sve! adios! to je ujedno i scena s plakata filma...
5. Jedna od čudnijih priča bez nekog "završetka" hehe, priča o jednoj skromnoj obitelji, mamatatakćersin, gdje je mama totalno posvećena kućnom ljubimcu - magarcu; oh, kakvog li otuđenja i opsjednutosti! najjači detalj je bila šnala u kosi te napaćene žene majke; radnja - prvo kuha magarcu klopu, onda ga nahrani, a zatim uspava kao bebu i to je sve!
6. jedna od najdirljivijih priča (i najduljih) bila je priča o drvetu i ribi; to je ujedno i jedina priča gdje ljudi nisu glavni likovi; drvo želi da od njega naprave gitaru, a živi kao ljudi u stanu; najbolji mu je prijatelj ribica... dirljivo je kad su razmijenili poklone za Božić - drvo je dobilo kućicu za ptice, a ribica neku malu šahovsku tablu
7. jedna jedina priča koja bi se mogla nazvati horor (iako vas niti u jednom trenutnku nije strah, sve je presimpatično!) bila je o nekom švaleru i zavodniku koji je došao u praznu birtiju, pretpostavljamo na blind-date... sve je prazno... nakon što je tražio da netko odsvira nešto na klaviru, vlasnik tamo ubacuje novčić i odjednom se tu stvori čitav niz različitih likova (zapravo duhova)
8. jedna od najsmješnijih priča bila je i ona o uličnom sviraču koji nije imao sluha pa je u toj našoj bizarnoj noći našao na živo uho (odsječeno); kako mu je te noći prišao neki neobičan lik, pretpostavio je da to sve ima veze pa si je odsjekao svoje uho i, uz velike bolove, prišio to strano uho... misleći, naravno, da će mu donijeti sluh! ali dovraga! sluha i dalje nije imao, samo volje za sviranje! i još dobio jedno klempavo uho! no, iznenada dolazi do preokreta! počeo je slikati po stanu dobro poznate impresionističke detalje... da bi se ispostavilo da je uho Van Goghovo! koje razočaranje za jednog glazbenika!
9. posljednja je priča najtužnija, o dva alkosa beskućnika i o njihovim alkoholnim delirijima.. u zaključku, sve je super, svi mogući užici, ali nema njima do njihove brlje... i tu se jedan grad polako budi u jutro... mrak!
Crtić je totalno originalan! Likovi nadrealni! Koje glave imaju, ajme! Spika tragi-komična! A glazba je fantastična! Tema crtića crpi inspiraciju iz dijela Praga Žižkov. Film je završen u siječnju ove godine, a rad na njemu trajao je šest godina (od čeg ti animatori žive?). Traje 80 minuta i vrijeme vam proleti! Želite još i još pričica! Sam crtić je vrlo zahtjevan, radi se o tzv. stop-motion animaciji koja je za jako strpljive autore. Zato snimanja i traju godinama. Iako se najavljivao kao animirani horor, nema ništa horor u pričama. Samo je pomaknuto i bizarno. I smijete se cijelo vrijeme iako je, zapravo, svaka priča bila otužna na svoj način.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.