Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 13.11.2007.
Što vam sve treba od opreme za planinarenje
Kako sam ja impulsivna šopingholičarka, kad sam krenula u planinarenje, već na prvom izletu, imala sam gotovo pa full opremu za uobičajeno planinarenje. Poluluda sam poharačila sve trgovine s planinarskom opremom prije svih sniženja. Svatko tko me vidio na tim mojim prvim planinarskim izletima pomislio bi "gle ti staaaare planinarke"! Možda bi me samo izdale glanc-nove gojzerice.
Nije dugo trebalo da sam skužila kako sam se malo zeznula. Nemojte kupovati stvari prije početka siječnja kad krenu sniženja, molim vas! Strpite se još malo! Cijene budu i više nego dvostruko jefitnije. Da ne spominjem da se isplati otići do Graza. Tamo ima par odličnih trgovina s planinarskom opremom. Recimo, Bruno Šibl iz Matice vodi na legendarni jednodnevni šoping izlet u Graz u siječnju. I ne bi on bio pravi gospodin da vas odmah ne poduči o kulturno-umjetničkim znamenitostima Graza. Odete u šoping, kupite si super stvari i još prošećete Grazom uz pravog vodiča!
No, da se vratimo na opremu. Već na samom početku svog planinarenja kupila sam:
- dvoslojna jaknu (gornja vjetrovka se odvaja od doljnje jakne)
- gojzerice
- ruksak (za dvodnevne izlete)
- dry-plus majicu (sintetika koja se ne vlaži kad se znojite, što je jako važno)
- potkošulju za planinarenje
- čarape za planinarenje
- hlače za planinarenje (koja sam kasnije prodala za masne pare hehe jer mi nisu pasale)
- ski-rukavice
- gamaše (štucne da ne pokisnu noge)
- kapa (koju sam možda jednom nosila, jer mi se brzo upari glava)
Primjer gojzerica:
Štapovi...
Primjer ovećeg ruksaka...
Ne moram vam reći koliko sam iskeširala za sve to. Opremu sam najviše kupovala u Intersportu (Merkator), marka McKinley (onak za radnički sloj planinara), a imate još u Hervisu (ne volim tu hangar-trgovinu s neljubaznim trgovcima) i Iglu Športu. U Iglu Športu mi je većina stvari preskupa, ne toliko što nemam love, nego što odbijam na svoje hobije više davati velike pare. Kad se budem ozbiljnije bavila planinarenjem bit će i ozbiljnijih stvari. Za sad radničko-hobističke trgovine dolaze u obzir! U Turbo sportu sam nedavno kupila dry plus majice (anti-znoj majice) kratkih rukava, doduše, tamo se ne zovu tako, ali ista je spika i bile su jeftine, nekih 80-ak kuna .
Kasnije sam polako nadopunjavala pa sad već imam i...
- štapove (nezaobilazni dio planinarskog folklora! must have!)
- člansku iskaznicu
- plahtu za vreću za spavanje
- švicarski nož
- mijeh za vodu (super fora! slamčicom povezani s vodom na leđima pa ne morate stalno vaditi bocu iz ruskaka dok hodate)
- "kabanicu" za navući na ruksak (praktična stvar!)
- mali kišobran
- nove dry-plus majice
- nove potkošulje
- tajice (da, da, dobro ste pročitali, super su praktične)
- svjetiljka za na čelo, tzv. čeonka svjetiljka (bez toga nigdje, ako vas slučajno mračak uhvati)
- kratke hlače za planinarenje
- dnevnici i jastučić za žigove
- duge planinarske "gaće" za zimu
- termosicu (nisam nikad nosila)
- tri knjige Željka Poljaka (počela sam pisati "Željka Pe.. rv.. ana")
- rukavice bez prstiju za planinarenje (da se ne ozlijedite ako su oštre stijene)
Posudila sam
- visinomjer (koji, by the way, dan-danas ne znam koristiti)
Hlače - po mogućnosti od materijala protiv vjetra i kiše (naravno da je preko ljeta oprema bitno jednostavnija i jeftinija!)
Treba mi
- još dry-plus majica, ali to čekam sniženja, ne dam 250 i više kuna za njih
- vreća za spavanje - jednostavno ne znam za koju se odlučiti, niti koja mi treba... neki kupuju one madrace za samonapuhivanje, ne znam jel to čemu...
- još koje planinarske čarape, za sad imam dvoje, jer sam treće izgubila
- stvari za prvu pomoć (možda neke tablete, zavoji)
Iznenadili bi se kako spickanih ljudi ima na planinarenju. Ne želim zaostajati u tome!! Nikako!
Majice od posebnih sintetičkih materijala tako da kad se preznojite ne hodate u vlažnoj odjeći... dosta važne! U zadnje vrijeme ne mogu naći dugih rukava, a da nisu skupe!
E sad, na temelju mog skromnog iskustva što vam zapravo treba na planinarenju za početak:
- gojzerice - to morate imati i to vam je gotovo pa jedino dovoljno! (na sniženjima ih možete naći i za 300 kn; kupujete ih tako da obučete debele čarape na nogu, najčešće onda kupite broj veći; ja nosim 38 broj, kupila sam si gojze 39); znam samo da su bitne dvije stvari: vibram džon da se ne kliže (super fora!) i da moraju bit iznad gležnjeva da ih štite u slučaju nezgoda! ekstra dodatak je da ne propuštaju vodu (te su i skuplje)
- ne morate kupovati NOVI ruksak, ako imate neki svoj neplaninarski, pogotovo za jednodnevne izlete! glavno da vam stane voda i hrana unutra i to je to! možete hodati i u jeans-hlačama ili trenirci za početak!
- svakako se slojevito obucite, ako je hladnije vrijeme, tj. da se možete skidati kako hodate, jer će vam već nakon par minuta hoda postati sve toplije i toplije... ako imate dry-plus majice, one ne upijaju znoj, tako da nećete bit kompletno mokri (i izloženi zimi)
- voda, voda, voda, voda i voda!!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Svatko tko me vidio na tim mojim prvim planinarskim izletima pomislio bi "gle ti staaaare planinarke"! Možda bi me samo izdale glanc-nove gojzerice. 
Opremu sam najviše kupovala u Intersportu (Merkator), marka McKinley (onak za radnički sloj planinara), a imate još u Hervisu (ne volim tu hangar-trgovinu s neljubaznim trgovcima) i Iglu Športu. U Iglu Športu mi je većina stvari preskupa, ne toliko što nemam love, nego što odbijam na svoje hobije više davati velike pare. Kad se budem ozbiljnije bavila planinarenjem bit će i ozbiljnijih stvari. Za sad radničko-hobističke trgovine dolaze u obzir! 
U Turbo sportu sam nedavno kupila dry plus majice (anti-znoj majice) kratkih rukava, doduše, tamo se ne zovu tako, ali ista je spika i bile su jeftine, nekih 80-ak kuna . 
