Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 06.11.2007.
Kad planinari prostru plahte...
E, ljudi, kupila sam si super foru! Našla sam je slučajno u Hervisu. Ne, naravno, nitko mi od trgovaca Hervisa nije pomogao. Njih u Hervisu ili ne možeš nikad vidjeti ili ti apsolutno odbijaju pružiti i najmanju informaciju. "Tamo vam je" pa ovlaš pokažu rukom na sjeverni dio trgovine". Ili te ni ne pogledaj već samo kažu "nemamo", a da još niste ni stigli postaviti pitanje. Nekad samo prođu pokraj vas kao da ste vi zapravo mislima, a ne tijelom u toj trgovini. A tek ono standardno pola satno čekanja u redu na blagajni Hervisa! Divno nešto! Ako se želite izlječiti od šopingholičarenja, odite u Hervis u City Centar One. Garantirano ozdravljenje!
No, evo, kupih si jednu praktičnu stvar!
Sasvim slučajno sam skužila taj mali smotuljak i odmah se pitala za šta je. Kad ono uložak za vreće za spavanje! Meni se svidjela ideja ili da ga koristim unutar vreće za spavanje (lakše ga je prati i sušiti, nego vreću) ili kad dođete u neki planinarski dom ili motel, a ne sviđa vam se ili nema posteljine, slobodno se u ovo uvučete i uživate! Ne zaboravite nakrkačiti dovoljno omekšivača kad ga budete prali, tako da vam boravak u planinarskim domovima bude sočno mirisan!
Inače, bile su dvije različite. Jedna po 99 i jedna po 129 kn. Uzela sam ovu drugu iz jednog jedinog razloga, a to je da ima patent zatvarač duž jedne strane pa se ne morate od gore uvlačiti.
Ako kliknete na fotku, dobijete i uvećanje. Inače, imate umetak za jastuk i ono za prekobacit u ravnini prsa da ne dirate poplun/deku kad se u to uvučete. Baš praktično!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
A tek ono standardno pola satno čekanja u redu na blagajni Hervisa! Divno nešto! Ako se želite izlječiti od šopingholičarenja, odite u Hervis u City Centar One. Garantirano ozdravljenje! 
