Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 04.11.2007.
Cetina, Cetina, Glavaš i Thompson
Kad vidiš jedan vatromet, vidio si ih sve. Tako i s izvorima. Vidiš jedan, vidio si ih sve. Ili ne? Ne.
Kako god, put nas je doveo do sela Cetina da vidimo izvor Cetine. Zato dvije Cetine u naslovu. A kakve Glavaš ima s tim veze, pročitajte dalje u postu! S Cetinom počinje Sinjsko polje, a iz tog mi je kraja moja najdraža baka. Nažalost, do tamo još nisam došla, što ne znači da neću. Cetina je duga samo 100-injak kilometara, što ne znači da je nebitna rijeka! Čak štoviše, što bi Dalmacija bez Cetine!
Kako doći do tamo? Do sela Cetina možete doći kao mi - iz Kijeva, a možete i od Vrlike. Od Knina do Cetine imate 20-ak km, a od Vrlike do Cetine samo 7km. Uska asfaltirana cesta. Pust kraj. Prvi dojam u selu su neke očajne betonske kuće, zarasla dvorišta, sve nešto zbrda-zdola. Kao da ljudska noga tu nije kročila godinama. Nikoga nismo ni vidjeli ni čuli. Ili su nas promatrali iza zavjesa kao iz kakvog horor-filma ili, fakat, nikoga u tom selu nema. Ima dosta spaljenih/neobnovljenih kuća.
Obavijesti ili nekakvih natipisi o tome gdje se (i zašto) nalazite da ne govorimo. Sve je nekako Bogu-iza-nogu, kako se kaže. Kao da ste upali u neku vremensku rupu i vratili se pola stoljeća prije. Nema tamo nikakvih oznaka, poučnih staza, nikakvih informacija... Šteta!
Stvarno minimalno znam o ovom kraju, moguće da ću nešto i krivo napisati ili da sam nešto propustila napisati. Slobodno me ispravite, rado ću prihvatiti sugestije. Prekrasan mi je ovaj kraj, baš je magičan, opet sam se zaljubila!
Tri su zanimljiva detalja u selu Cetina.
Prvo, na vrhu brdašca iznad samog izvora nalazi se slatka mala crkva, pretpostavljam pravoslavna. Nemam pojma ništa o njoj. Ali to će vam vrlo brzo upasti u pogled.
Tu je i jedno pravoslavno groblje s impresivnim ostacima crkve. Vidi ovo da se naježiš!
To gore je crkva sv. Spasa (Ili Spasoja? ). Naime, Hrvati kažu da je to (staro)hrvatska crkva, a Srbi tvrde da je srpska. Oko te crkve je groblje s grobovima na kojima, uglavnom, sve piše na ćirilici.
Koliko čitam na Netu, vodi se polemika je li to pravoslavna crkva ili ne, tj. tko ju je i za koje svrhe podigao. Crkva, jedni kažu, vuče svoje korijene iz dalekog 9. stoljeća u doba Branimira (ne Glavaša! ). Srbi tvrde da je crkva izgrađena u 14. st. i to netom nakon Bitke na Kosovu. Navodno ova crkva nema šanse da bi preživjela od 9. st. sve moguće prirodne i ljudske nepogode. Nemam šta ući u te polemike, kad ne znam ništa o tom periodu povijesti u tom kraju. Inače, pravoslavno groblje oko te crkve je i dalje u funkciji, vidi se da se održava i da se na njemu prakticiraju pravoslavni običaji ostavljanja hrane na grobnim spomenicima netom umrlih i sahranjenih.
I, konačno, sam izvor Cetine...
Inače, bio je nedavno dokumentarac legendarnog Stipe Božića o Cetini. On je s nekom ekipom ronilaca pokušao utvrditi što se događa ispod površine, kolika je dubina izvora, odakle ta sva voda dolazi... ali taj izvor je fascinantan! Toliko je dubok da se uopće ne zna koliko. Istražilo se samo prvih sto metara. A tek da vidite njegove boje! Stravično lijepa zelena boja!
E, a čim pogledate dolje zavrti vam se u glavi! Vidite da to odmah od obale ide duuuuboko, duboko! To, navodno, nije jedini izvor, postoji više izvora, ali mi do njih nismo išli. Inače, oko ovog izvora, nisam to namjerno htjela slikati, nalaze se kao neka tri betonska kioska. Ja stvarno, uz svu poganu maštu, ne mogu dokučiti čemu to služi i zašto se te betonske nakarade podhitno ne maknu.
Vidjela sam da neki grabe vodu i piju. Volim prirodu, ali ne baš toliko. Ne, ne, bolje ovako: volim prirodu, ali ne na taj način!
Inače, ako ste u selu Cetina, odite do susjednih Glavaša. Tamo ćete naći dosta veliku srednjevjekovnu utvrdu Glavaš iz 15. st. u selu Glavaš. (E tu je to iz naslova, kužite?)
A kad ste već u Glavašu, produžite do vrha Dinare - Sinjala.
Ajmo sad svi! Pustit kosu, izbit si jedin'cu, zagrlit se i zapivat...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Ne. 
S Cetinom počinje Sinjsko polje, a iz tog mi je kraja moja najdraža baka. Nažalost, do tamo još nisam došla, što ne znači da neću. Cetina je duga samo 100-injak kilometara, što ne znači da je nebitna rijeka! Čak štoviše, što bi Dalmacija bez Cetine!
). Naime, Hrvati kažu da je to (staro)hrvatska crkva, a Srbi tvrde da je srpska. Oko te crkve je groblje s grobovima na kojima, uglavnom, sve piše na ćirilici.
Vidite da to odmah od obale ide duuuuboko, duboko! To, navodno, nije jedini izvor, postoji više izvora, ali mi do njih nismo išli. Inače, oko ovog izvora, nisam to namjerno htjela slikati, nalaze se kao neka tri betonska kioska. Ja stvarno, uz svu poganu maštu, ne mogu dokučiti čemu to služi i zašto se te betonske nakarade podhitno ne maknu.
)
