Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 31.10.2007.
(II) Vrste planinarskih žigova i žigokradice
Neki žigovi su tzv. uzidani, neki su na debelom lancu, a neki su plastični/drveni i slobodno šeću u "metalnom tuljcu" (štiti od zaštite od vremenskih neprilika)... Neki su žigovi na samom vrhu, neki su malo podno vrha. Neke možete dobit u mjestu/selu podno brda čak i prije nego krenete na uspon pa se možete švercati da vrh ni ne vidite (nadam se da je takvih malo). Neki se žigovi nalaze u planinarskim domovima podno vrhova. Za jedan se jedini vrh, uz žig, traži i slika da ste bili gore, a to je vrh Dinare koji se zove Sinjal (najviši vrh Hrvatske). Najbrži način za dobivanje informacije o žigovima je Forum HPS-a, a možete i zvati planinarska društva u čije zone idete i provjeriti ima li žigova. I sama sam to znala raditi: pošaljem upit na mail društva i iz prve ruke saznam gdje je žig.
Primjer žiga u planinarskom domu podno vrha (P.D. Strahinjščica)
Metalni tuljac na vrhu (Drgomalj)
Postoje neki žigovi koji su dan-danas problematični. Primjerice, postoji li ili ne žig na Anića kuku. Neki se zaklinju da su ga vidjeli, drugi tvrde da su obišli cijelu stijenu, uključujući i onaj dio gdje idu climberi , ali da žiga nema i gotovo! Neki žigovi su sporni, kao onaj na Gromovači koji je maknut, jer se za ovaj vrh priča da će bit "zatvoren za javnost" zbog očuvanja tog dijela Velebita.
Primjeri tzv. uzidanog žiga.
Ovdje vidite stup i na stupu tradicionalno crveni metalni tuljac. Žig ne samo da je svježe uzidan, nego je "živ" još i žig iz tuljca na lancu pa sam ga izvadila van da ih mogu oba fotkati. (Špicasti vrh)
Primjer tuljca u unutrašnoj strani "piramide" (vrh Čardak).
Evo jedan neobično instaliranog žiga kao pipe (vrh Vis).
Najgori neprijatelj žigomana jesu "žigokradica i žigorazbijač". To su frustrirane osobe, nikad ih ne bi nazvala "planinarima" koji kidaju žigove, uništavaju ih, kradu. Neki to rade iz čiste mržnje ili obijesti. Iako, nikad mi nije jasno kako se nekom da popeti na određeni vrh i onda dobiti destruktivne nagone. Iz Hrvatskog planinarskog saveza i drugih planinarskih društava se trude doskočiti tim bezobraznicima pa razmišljaju kako napraviti žig koji se ne može uništiti ili ga je bar teško uništiti. Žigokradice su ljudske kreature koje me stvarno žaloste. Da ih uhvatim na djelu žigosala bi ih s vrelim žigom!
Neki tvrde da šumare nerviraju planinari (naša ŠumarKA je dokaz protiv te teze!), drugi pak tvrde da se lovci i planinari ne vole. Ovo drugo ja mogu potvrditi. Zaista ne podnosim lovce, užasavaju me! Zato što im kao "tjeramo divljač" pokušavaju nas otjerati s planinarskih puteva i otežati hodanje uništavanjem "planinarskih rekvizita". Šumari, pak, ne vole planinare jer ovi svjedoče o devastacijama šuma "za više šumarske potrebe". A ima i spika da neki profesori tjelesnog daju potpise studentima ako se popnu na neki vrh. Onda jedan ode gore, marne žig pa (pro)daje drugim studentima da ne moraju na tjelesni.
Primjer uništavanja žiga:
Kompletno spaljen tuljac. Na sreću žig je preživio! Inače, u tim tuljcima je osim žiga i tzv. upisna knjiga. U upisnu knjigu planinari upišu svoje ime i prezime, datum i ime planinarskog društva kojeg su član. To je isto jedan od dokaza da su zaista tamo i bili.
Većina žigova je tradicionalna - trokut i u trokutu ime vrha i visina. To su ti standardni žigovi Hrvatskog planinarskog saveza. No, ima i vrlo kreativnih i time jako zanimljivih žigova. Te obožavam! Gledajte ove:
Primjer preuredno složene metalne kutije s upisnom knjigom i žigom (Tuščak)
Da se markacistima ponekad omakne koje slovo možete vidjeti i na logu mog bloga! (Šćah)
Do sada gdje god da sam išla bilo je žiga. Inače, postoji još jedna mogućnost za dobivanje nagrada HPS-a i bez žigova, a tu metodu koristi naš dragi Vinči. Naime, ako date fotografiju točno s vrha brda ili planine koja se traži to vam, također, uzimaju u obzir. Zapravo, moj vam je savjet da se uvijek fotografirate na vrhu, jer dnevnik možete negdje izgubiti (uf) pa da, ipak, imate neke dokaze.
Za žig, inače, morate imati i nešto u što ćete utunkati, tj. tintu. U početku sam nosila onu tekuću i to je bio užas. Prolijevanje na sve strane, po jastučiću, crne ruke, panika da ću si trajno uništit odjeću s tom bojom, katastrofa! Onda sam sasvim slučajno otkrila koncept da za 20 kn možete kupiti jastučiće koji su "vječno natopljeni tintom"! E, 20 kn!! Kupila sam ih u onim radnjama što izrađuju žigove i pločice, nisam ih našla po knjižarama i papirnicima. Oduševila sam se i preporodila! Sad samo to nosim, lagano je i neusporedivo manja mogućnost prljanja.
Kod pasioniranih žikomana može se govoriti o jednoj vrsti ovisnosti pa čak i o doživljavanju sladostrašća nakon utisnuća žiga. Kao kad vaša ekipa da gol na utakmici. Ekstaza. E tako i mi žikomani!
Gdje točno možete dobiti informacije o žigovima:
1. Forum HPS-a (potražite teme "Ima žiga - nema žiga" i "Stanje žigova na HPO").
2. Web stranice Faruka Islamovića.
3. Ovaj blog!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
, ali da žiga nema i gotovo! Neki žigovi su sporni, kao onaj na Gromovači koji je maknut, jer se za ovaj vrh priča da će bit "zatvoren za javnost" zbog očuvanja tog dijela Velebita. 
(Šćah)
