Marketing
(II) Vrste planinarskih žigova i žigokradice
Neki žigovi su tzv. uzidani, neki su na debelom lancu, a neki su plastični/drveni i slobodno šeću u "metalnom tuljcu" (štiti od zaštite od vremenskih neprilika)... Neki su žigovi na samom vrhu, neki su malo podno vrha. Neke možete dobit u mjestu/selu podno brda čak i prije nego krenete na uspon pa se možete švercati da vrh ni ne vidite (nadam se da je takvih malo). Neki se žigovi nalaze u planinarskim domovima podno vrhova. Za jedan se jedini vrh, uz žig, traži i slika da ste bili gore, a to je vrh Dinare koji se zove Sinjal (najviši vrh Hrvatske). Najbrži način za dobivanje informacije o žigovima je Forum HPS-a, a možete i zvati planinarska društva u čije zone idete i provjeriti ima li žigova. I sama sam to znala raditi: pošaljem upit na mail društva i iz prve ruke saznam gdje je žig.
Primjer žiga u planinarskom domu podno vrha (P.D. Strahinjščica)
Metalni tuljac na vrhu (Drgomalj)
Postoje neki žigovi koji su dan-danas problematični. Primjerice, postoji li ili ne žig na Anića kuku. Neki se zaklinju da su ga vidjeli, drugi tvrde da su obišli cijelu stijenu, uključujući i onaj dio gdje idu climberi 
, ali da žiga nema i gotovo! Neki žigovi su sporni, kao onaj na Gromovači koji je maknut, jer se za ovaj vrh priča da će bit "zatvoren za javnost" zbog očuvanja tog dijela Velebita.
Primjeri tzv. uzidanog žiga.
Ovdje vidite stup i na stupu tradicionalno crveni metalni tuljac. Žig ne samo da je svježe uzidan, nego je "živ" još i žig iz tuljca na lancu pa sam ga izvadila van da ih mogu oba fotkati. (Špicasti vrh)
Primjer tuljca u unutrašnoj strani "piramide" (vrh Čardak).
Evo jedan neobično instaliranog žiga kao pipe (vrh Vis).
Najgori neprijatelj žigomana jesu "žigokradica i žigorazbijač". To su frustrirane osobe, nikad ih ne bi nazvala "planinarima" koji kidaju žigove, uništavaju ih, kradu. Neki to rade iz čiste mržnje ili obijesti. Iako, nikad mi nije jasno kako se nekom da popeti na određeni vrh i onda dobiti destruktivne nagone. Iz Hrvatskog planinarskog saveza i drugih planinarskih društava se trude doskočiti tim bezobraznicima pa razmišljaju kako napraviti žig koji se ne može uništiti ili ga je bar teško uništiti. Žigokradice su ljudske kreature koje me stvarno žaloste. Da ih uhvatim na djelu žigosala bi ih s vrelim žigom! 
Neki tvrde da šumare nerviraju planinari (naša ŠumarKA je dokaz protiv te teze!), drugi pak tvrde da se lovci i planinari ne vole. Ovo drugo ja mogu potvrditi. Zaista ne podnosim lovce, užasavaju me! Zato što im kao "tjeramo divljač" pokušavaju nas otjerati s planinarskih puteva i otežati hodanje uništavanjem "planinarskih rekvizita". Šumari, pak, ne vole planinare jer ovi svjedoče o devastacijama šuma "za više šumarske potrebe". A ima i spika da neki profesori tjelesnog daju potpise studentima ako se popnu na neki vrh. Onda jedan ode gore, marne žig pa (pro)daje drugim studentima da ne moraju na tjelesni. 
Primjer uništavanja žiga:
Kompletno spaljen tuljac. Na sreću žig je preživio! Inače, u tim tuljcima je osim žiga i tzv. upisna knjiga. U upisnu knjigu planinari upišu svoje ime i prezime, datum i ime planinarskog društva kojeg su član. To je isto jedan od dokaza da su zaista tamo i bili.
Većina žigova je tradicionalna - trokut i u trokutu ime vrha i visina. To su ti standardni žigovi Hrvatskog planinarskog saveza. No, ima i vrlo kreativnih i time jako zanimljivih žigova. Te obožavam! Gledajte ove:
Primjer preuredno složene metalne kutije s upisnom knjigom i žigom (Tuščak)
Da se markacistima ponekad omakne koje slovo možete vidjeti i na logu mog bloga! 
(Šćah)
Do sada gdje god da sam išla bilo je žiga. Inače, postoji još jedna mogućnost za dobivanje nagrada HPS-a i bez žigova, a tu metodu koristi naš dragi Vinči. Naime, ako date fotografiju točno s vrha brda ili planine koja se traži to vam, također, uzimaju u obzir. Zapravo, moj vam je savjet da se uvijek fotografirate na vrhu, jer dnevnik možete negdje izgubiti (uf) pa da, ipak, imate neke dokaze.
Za žig, inače, morate imati i nešto u što ćete utunkati, tj. tintu. U početku sam nosila onu tekuću i to je bio užas. Prolijevanje na sve strane, po jastučiću, crne ruke, panika da ću si trajno uništit odjeću s tom bojom, katastrofa! Onda sam sasvim slučajno otkrila koncept da za 20 kn možete kupiti jastučiće koji su "vječno natopljeni tintom"! E, 20 kn!! Kupila sam ih u onim radnjama što izrađuju žigove i pločice, nisam ih našla po knjižarama i papirnicima. Oduševila sam se i preporodila! Sad samo to nosim, lagano je i neusporedivo manja mogućnost prljanja. 
Kod pasioniranih žikomana može se govoriti o jednoj vrsti ovisnosti pa čak i o doživljavanju sladostrašća nakon utisnuća žiga. Kao kad vaša ekipa da gol na utakmici. Ekstaza. E tako i mi žikomani! 
Gdje točno možete dobiti informacije o žigovima:
1. Forum HPS-a (potražite teme "Ima žiga - nema žiga" i "Stanje žigova na HPO").
2. Web stranice Faruka Islamovića.
3. Ovaj blog! 
(Nastavlja se.)
Post je objavljen 31.10.2007. u 08:13 sati.