Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 13.10.2007.
Cepeliš: Piramida, Dolina kraljeva i pripiti faraoni
Sumnjam da je većina vas ikad čula za ovaj vrh. Nisam ni ja dok nisam uspoređivala koje su razlike u odnosu na Dnevnik HPO-a iz 2005. i 2007. godine. Naime, Cepeliš je dodan kao najnoviji neophodan vrh u rubrici "Karlovačko Pokuplje, Banija i Kordun". Nemam pojma ništa o tom vrhu, ali kako nisam nikad bila u tom kraju, nismo se dugo nećkali da si zadamo novi cilj. Imali smo dosta dobru kartu, samo je bilo pitanje odakle ćemo krenuti. Mene prestrašilo upozorenje dr. Poljaka, ali i čovjeka kojeg smo usput sreli, da je to područje još uvijek minirano. Zgrozila sam se. Mislim, uvjerili su nas da gore ljudi idu uredno i da je gore full izgrađen dom. No, činjenica da neću moći, po potrebi, ni na dvije minute u šumicu otići zbog mina mi je ulila strah u moje preplašene kosti.
Ovo je fotkano još iz faze kad nismo znali jel Cepeliš lijevo ili desno.
Zato se nisam usudila ići putem od Hrastovice-Gradine prema vrhu Cepeliš, koji je kao stari planinarski put. Pustite priču. Idemo mi podno brda pa onda pješke šumarskom cestom kojom se, između ostalog, prevozio materijal za izgradnju planinarske kuće. Sigurnija alternativa.
Kako rekoh, karta je bila dosta dobra uz jedan važni propust. Naime, selo Cepeliš je krivo ucrtano. Ono nije na tom desnom raskršću, već dva-tri cenimetra ulijevo. Pogledajte to raskšće ulijevo od ucrtanog Cepeliša. Neobičan propust koštao nas je toga da smo u jednom trenutku ušli u selo Cepeliš i zaključili da smo otišli previše udesno pa se odlučili vratiti. Kad smo, vozeći makadamom, skužili prvog čovjeka i njega pomalo očajni upitali gdje smo, tip nam objašnjava da idemo u totalno drugom smjeru od točke gdje smo mislili da trebamo ići. Ostali smo šokirani kad smo konačno postavili pravo pitanje "Oprostite, a gdje se mi sad nalazimo"? Odgovor je bio poražavajući. U Župićima (Pogle kartu.)
No, dobro, kasnije smo skužili u čemu je greška - selo je krivo pomaknuto udesno na karti, na krivom je raskršću. Označila sam crvenom strelicom na gornjoj karti gdje je trebalo pisati "Cepeliš". Mi svaki put kad bi ušli u selo vratili bi se, jer smo mislili da smo promašili raskršće za skretanje desno. A zapravo, vi trebate ući u selo, bar prvu trećinu sela, da bi se odvojili za vrh.
Vratili smo se u Cepeliš, prošli selo i bez problema našli skretanje za vrh. Opet smo se, doduše, nalutali, hehe... Ali i poštujemo moto "upoznaj domovinu da bi je više volio makar i u (za)lutajućoj varijanti". Mi je fakat upoznajemo. I što treba i što ne treba.
Na ovom linku možete vidjeti veliku kartu kraja. Tu ćete sve lako skužiti. Kako je ogromna, namjerno dajem samo link. Stavila sam u ovaj post malo više mapa jer pretpostavljam da će ljudi tek sad početi otkrivati ovaj kraj nakon ove promocije u HPO-u.
Evo sad malog izvatka iz te karte:
Kad smo došli do tog skidanja s makadama ulijevo prema vrhu našli smo na grupu lovaca. Rampa otvorena. Tu smo parkirali auto. Nismo se usudili dalje, iako se moglo, da nam ne bi zatvorili cestu. Na gornjoj karti vam je crveno ucrtana makadam cesta gdje smo išli autom, a žutim gdje smo krenuli šumskim putem u brdo. Nisam ih se usudila slikati, da se ne ponovi incident iz prošlog posta pred Gavrilovićem. Nešto sam i naučila u ovom kraju.
Do vrha ima nekih 4 kilometra normalnog šumskog puta. U jednom trenutku s lijeve se strane vidi Petrinja. Šteta da nisu posjekli šikaru (mine?) pa napravili neki zgodni vidikovac. Morali smo žuriti jer je sumrak polako dolazio.
Petrinja s ceste za Cepeliš.
Znat ćete da ste blizu vrha kad naiđete na ovo eko-vozilo-kiosk Gavrilović Petrinja Jugoslavija.
Ovo je vozilo postavljeno blizu vrha Cepeliš kako ljudi okolo ne bi bacali smeće.
E, da, postoji još jedna fora... naime, svuda se spominje ta famozna "piramida na Cepelišu". Mi bili uvjereni da je to ono za penjanje, pa se popneš i imaš još bolji pogled na okoliš. Neki fini vidikovac i to. Čovječe! Mi došli gore, a to neka nakaradna betonska konstrukcija. Uopće ne znamo za šta je! Pa mi bilo neugodno. Naime, mi smo više puta stajali i pitali za put jer nam je bilo sporno... i njih dvoje-troje nas je pitalo šta idemo gore... onak' ljubazno popričate... i da mi sad neobjašnjavamo kako smo mi plaaaaninari, HPO, HPS, blabla, mi svaki put rekli "Pa, eeeeto, prvi put smo u Vašem kraaaaju pa da vidimo i tu poznatu piraaaaamidu na Cepelišu." E!! Tko zna šta su ti ljudi mislili! Naš šok kad smo vidjeli tu famoznu "piramidu" bio je na sekundu neizdrživ:
Koja bruka! Ova piramida je nešto najstrašnije što smo vidjeli! A mi se okolo hvalili kako nam je malne životni cilj vidjeti to čudo!
Žig je uzidan i u funkciji na desnom zidu piramide...
Dom na Cepelišu je gotov (ne znam zapravo jel to planinarski ili lovački dom/kuća). Rekoše nam lovci. I ne znamo je li u funkciji.
Za kraj, kako nisam fotkala Petrinju kada smo dolazili (zbog Gavrilović-incidenta), htjela sam se maknuti u prirodu čim prije, tako više nisam imala šta fotkati jer je mrak već polako padao. Imam još samo dvije scene iz Petrinje.
Nekih se starih pravopisnih navika teško riješiti.
Pretpostavljam da je ovo općepoznata fotka iz Petrinje. Rijeka Petrinjčica u centru.
Toliko iz Petrinje!
Vrh: 415 m Markacije: Korektne Žig: Na piramdi, jasno označen Vrijeme do vrha: Oko sat vremena od rampe iza sela Cepeliš. Opasnosti: Mine u cijelom tom kraju. Životinje: Vjerojatno ih ima dok je bila hrpa alkoholiziranih lovaca. Vidikovac: Nula bodova. Čak ni s "piramide". Sve u svemu: Sve je ostalo u sjeni incidenta u Petrinji (v. prethodni post Gavrilović)
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
(Pogle kartu.) 
Pa mi bilo neugodno. Naime, mi smo više puta stajali i pitali za put jer nam je bilo sporno... i njih dvoje-troje nas je pitalo šta idemo gore... onak' ljubazno popričate... i da mi sad neobjašnjavamo kako smo mi plaaaaninari, HPO, HPS, blabla, mi svaki put rekli "Pa, eeeeto, prvi put smo u Vašem kraaaaju pa da vidimo i tu poznatu piraaaaamidu na Cepelišu." E!! Tko zna šta su ti ljudi mislili! 
Naš šok kad smo vidjeli tu famoznu "piramidu" bio je na sekundu neizdrživ:
Ova piramida je nešto najstrašnije što smo vidjeli! 
