Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 30.09.2007.
Danas sam osvojila brončanu značku! O-ho!
Prema najnovijim pravilima Hrvatskog planinarskog saveza (HPS-a), krovne organizacije svih planinara u Hrvatskoj, danas sam ispunila uvjete za prvu u nizu nagrada za osvojene vrhove. Radi se o brončanoj znački, za koju je bilo potrebno obići 25 vrhova (kontrolnih točki) u okviru 10 (od 20) područja. Jako, jako sam sretna i ponosna. Naime, imam 24 žiga u Dnevniku hrvatske planinarske obilaznice (HPO) i time 9 područja. No, od četiri osvojena vrha nemam žigove, već samo slike. To su: Lapjak, Petrov vrh, Kapovac te Klek. S ovim 'slavonskim žigovima' i Klekom imam 10. područje i 28 vrhova. Jupi! No, kako sam okorjela žigomanka, odlučila sam da neću slati Dnevnik bez žigova. Nego ću ići ili ponovo osvojiti dva slavonska vrha ili ću osvojiti neko drugo područje koje mi nedostaje. Hoću sveee žigove u Dnevniku! Pa ću se još malo strpiti. Ali nisam izdržala da se ne pohvalim da sam sve to napravila u vrlo kratkom vremenu. Naime, do brončane sam značke došla u samo četiri mjeseca! Gotovo svaki vikend se negdje skitalo i evo, urodilo rezultatima! No, svjesna sam, najozbiljiniji vrhovi nas tek čekaju.
Nadam se da neće bit bezobrazno ako naglasim da je za nas, Slavonce, zapravo najteže skupiti vrhove po Hrvatskoj. Nažalost, od svega smo udaljeni... Najlakše je, mislim, Zagrepčanima i okolnim planinarima, a nije loše ni Dalmatincima (u kontinentalnom dijelu). Najteže je nama Slavoncima i otočanima. Jesam u krivu?
Planinarenje sam zavoljela zbog puno više stvari od pukog hodanja. Hodanje samo po sebi me sigurno ne bi zadržalo. No, planinarenje ima toliko dimenzija i višeslojno je definitivno! Volim druženje s poznatim ljudićima, volim upoznavanje ljudi na svom putu osvajanja vrhova, volim osvajanje vrhova, lupanje žigova, upoznavanje kraja oko samog vrha, vožnja autom po novim krajevima, klopanje po raznim restoranima... sve me to u potpuno istoj mjeri ispunjava i veseli... a u kombinaciji jedno s drugim je savršeno!
Drago mi je da sam ušla u sve ovo, predobro je... relaksira me, čini ispunjenom i veselom, oslobađa stresa... što je najvažnije, svaki put kad zbrišem negdje za vikend, osjećam se kao da sam bila na nakom odmoru od minimum tjedan dana... nevjerojatno je da sam konačno skužila kako možeš zeznuti vrijeme! To je toliko puno priča, svega! Ovo na blogu su zapravo samo dojmovi u natuknicama... I blog mi u ovo svrhu služi odlično! Da ne zaboravim i ne pomiješam toliko događanja. Svima preporučam planinarenje u manjim grupama ili u društvima... Nevjerojatno puno daje... lako se uključiti... uz malo energije puno toga vam se vraća!
Evo, da ne bih bila više u srcedrapataljskom modu, a i da se nadovežem na prethodni odlomak... što sve možete vidjeti dok osvajate vrhove! Pogledajte ovog mladića u narandžastom prsluku kako je svog golfića fino stjerao na potpuno ravnoj cesti u jarak. Je li to moguće? Je! Plus, kako je on samo obukao prsluče da ga netko na potpuno mirnoj cesti ne bi u pola bijela dana zgazio. Mora da je bio mrtav pijan. Jer skrenuti s ceste samo tako nije mogao. A da je išao na svoju ćupriju, isto mi nije jasno da je toliko mogao promašiti. A možda je preambiciozno posumnjati da je bio mrtav-pijan. Možda nešto ozbiljnije nije s njim u redu. Najlakše je sve svaliti na alkohol! Kako god, mi smo se pokidali!
P.S. Ako niste primjetili, ova gornja fotka je s mog mobitela!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Kako god, mi smo se pokidali! 
