Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 22.09.2007.
Zrće: Tri tjedna after
Evo. Bila sam i ja. U toj Sodomi i Gomori hrvatske turističke ponude. Vidjela sam i onu čuvenu zrćansku šumicu. I plažu. I bazenčiće po barovima u kojima se pleše, pjeva, drogira i skuplja kožne bolesti. I banđiđamping. I parking na kojem uzimaju svoj danak u naplati. I popila sam sokić na Zrću, o da. Što je najvažnije, fotkala sam!
Skratimo priču i pogledajmo moju zrtjansku fotoreportažu!
Prvi je plan mojih planinarskih sudruga bio da se tamo ide kupati. Ovoono, e buraz... Prvo je prijedlog bio kupanje podno Sv. Vida u poznatim uvalama o kojima je još Vinci pisao. Međutoa, kako sam ja zaboravila badić, a i čekalo nas je Zrće, inzistirala sam da čim prije krenemo. Kad smo došli na Zrće, tamo sam imala taktiku ulijevanja straha od ulaska u zrtjansko more pod motom "bolje jež nego igla". Nakon mojih dodatnih asocijacija i bujne mašte koju je to mjesto u meni aktiviralo, svi su odustali od kupanja i pridružili mi se u foto-istraživanju plaže.
Moj prijedlog poduprla je i činjenica da se nisu imali gdje presvući.
Prvo što moram reći: to je JAKO mali prostor! Pa tamo postoji jedna birtija i dva ta kao neka "ekskluzivnija" kluba, ima i neko dječje igralište. I to je sve. M a l o . Još jednom: ni blizu ne djeluje onako veliko kao iz novina. Samim tim, roditelji, opasnost da će se vašoj tinejdđerskoj dječici nešto u Zrću dogoditi je na bitno manjoj površini od one koju vi zamišljate. Inače, sve je zatvoreno, čak i naplata parkinga. Radi samo jedna jedina birtija. Mala. Ali zato se nije štedjelo na buci iz zvučnika. Da se, valjda, dobije na osjećaju kako je to oooogroman prostor.Oko nas sve neki Česi, Poljaci, Slovaci, upiši sam narod iz Istočne Europe. Mađari. Ukrajinci.
Evo, ovo je sve. Prvi kafić desno radi. Ona druga dva u daljini su ostatak ponude. Ta druga dva, naravno, nisu radila.
Ostale dvije birtije ne rade. I male su. Tamo su oni poznati bazenčići za densanje. U koje ja ne bih ušla za ne znam kakve novce. Da pokupim spolnu ili neku drugu, inteligentniju boleščinu. A ne, hvala.
No, što se tiče održavanja higijene u drugim dijelovima birtije tu se nema šta za prigovoriti!
U ovom je separeu densala folklor Vlatka Pokos s onom svojom prijom, u vrijeme kad je Mobidikan bacao prstenje po studiu.
Volim kad dizajneri, graditelji i investitori vode računa o uklapanju građevine u okoliš. Pozdravljam.
Kako sunce slabi, tako slabi i naša potreba da se od istog zaštitimo.
Netko je na Zrću izgubio papučicu. Nadam se ne i nešto drugo.
Ledo na marketingu ove godine nije štedio.
Zrće nakon Zrća. Mjesto za pronalaženje partnera.
Roko Zrć.
Umorni partijaneri.
Zrtje može bit mjesto i za predbacivanja..
I sad ti nemoj pustiti dijete na Zrće! Ma, puuustite dijete, vidite da je to sve tu, ustvari, bezazleno! Samo izričito naglasite vašem tinejdžeru da obeća kako neće ići u more, bazen-vodu i šumicu. Sve ostalo prolazi. Nek' sam' pazi gdje staje (ili leži) i bit će sve ejokej...
Uvijek će bit netko tko će ga od starijih i ozbiljnijih upozoriti da nešto ne radi kako valja, ako je uopće do tog i došlo.
Za kraj... leptirica sa Zrća! Boratova suradnica.
I sad se ti nemoj vratitit ovdje!
Vrh: Banđiđamping mašina. Markacije: Nepotrebne. Iako ima staza. Žig: Za neke - vječni. Temperatura: Fina. Opasnosti: Životinje: Na dvije noge. Vidikovac: U izmaglici - kanabisnoj. Parama - alkoholnim. Sve u svemu: Dođoh. Vidjeh. Odoh na janjetinu u Novalju.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Inače, sve je zatvoreno, čak i naplata parkinga. Radi samo jedna jedina birtija. Mala. Ali zato se nije štedjelo na buci iz zvučnika. Da se, valjda, dobije na osjećaju kako je to oooogroman prostor.Oko nas sve neki Česi, Poljaci, Slovaci, upiši sam narod iz Istočne Europe. Mađari. Ukrajinci. 
