Evo. Bila sam i ja. U toj Sodomi i Gomori hrvatske turističke ponude. Vidjela sam i onu čuvenu zrćansku šumicu. I plažu. I bazenčiće po barovima u kojima se pleše, pjeva, drogira i skuplja kožne bolesti. I banđiđamping. I parking na kojem uzimaju svoj danak u naplati. I popila sam sokić na Zrću, o da. Što je najvažnije, fotkala sam!
Skratimo priču i pogledajmo moju zrtjansku fotoreportažu!
Prvi je plan mojih planinarskih sudruga bio da se tamo ide kupati. Ovoono, e buraz... Prvo je prijedlog bio kupanje podno Sv. Vida u poznatim uvalama o kojima je još Vinci pisao. Međutoa, kako sam ja zaboravila badić, a i čekalo nas je Zrće, inzistirala sam da čim prije krenemo. Kad smo došli na Zrće, tamo sam imala taktiku ulijevanja straha od ulaska u zrtjansko more pod motom "bolje jež nego igla". Nakon mojih dodatnih asocijacija i bujne mašte koju je to mjesto u meni aktiviralo, svi su odustali od kupanja i pridružili mi se u foto-istraživanju plaže.
Moj prijedlog poduprla je i činjenica da se nisu imali gdje presvući.
Prvo što moram reći: to je JAKO mali prostor! Pa tamo postoji jedna birtija i dva ta kao neka "ekskluzivnija" kluba, ima i neko dječje igralište. I to je sve. M a l o . Još jednom: ni blizu ne djeluje onako veliko kao iz novina. Samim tim, roditelji, opasnost da će se vašoj tinejdđerskoj dječici nešto u Zrću dogoditi je na bitno manjoj površini od one koju vi zamišljate. Inače, sve je zatvoreno, čak i naplata parkinga. Radi samo jedna jedina birtija. Mala. Ali zato se nije štedjelo na buci iz zvučnika. Da se, valjda, dobije na osjećaju kako je to oooogroman prostor.Oko nas sve neki Česi, Poljaci, Slovaci, upiši sam narod iz Istočne Europe. Mađari. Ukrajinci.
Evo, ovo je sve. Prvi kafić desno radi. Ona druga dva u daljini su ostatak ponude. Ta druga dva, naravno, nisu radila.
Ostale dvije birtije ne rade. I male su. Tamo su oni poznati bazenčići za densanje. U koje ja ne bih ušla za ne znam kakve novce. Da pokupim spolnu ili neku drugu, inteligentniju boleščinu. A ne, hvala.
No, što se tiče održavanja higijene u drugim dijelovima birtije tu se nema šta za prigovoriti!
U ovom je separeu densala folklor Vlatka Pokos s onom svojom prijom, u vrijeme kad je Mobidikan bacao prstenje po studiu.
Volim kad dizajneri, graditelji i investitori vode računa o uklapanju građevine u okoliš. Pozdravljam.
Kako sunce slabi, tako slabi i naša potreba da se od istog zaštitimo.
Netko je na Zrću izgubio papučicu. Nadam se ne i nešto drugo.
Ledo na marketingu ove godine nije štedio.
Zrće nakon Zrća. Mjesto za pronalaženje partnera.
Roko Zrć.
Umorni partijaneri.
Zrtje može bit mjesto i za predbacivanja..
I sad ti nemoj pustiti dijete na Zrće! Ma, puuustite dijete, vidite da je to sve tu, ustvari, bezazleno! Samo izričito naglasite vašem tinejdžeru da obeća kako neće ići u more, bazen-vodu i šumicu. Sve ostalo prolazi. Nek' sam' pazi gdje staje (ili leži) i bit će sve ejokej...
Uvijek će bit netko tko će ga od starijih i ozbiljnijih upozoriti da nešto ne radi kako valja, ako je uopće do tog i došlo.
Za kraj... leptirica sa Zrća! Boratova suradnica.
I sad se ti nemoj vratitit ovdje!
Vrh: Banđiđamping mašina. Markacije: Nepotrebne. Iako ima staza. Žig: Za neke - vječni. Temperatura: Fina. Opasnosti: Životinje: Na dvije noge. Vidikovac: U izmaglici - kanabisnoj. Parama - alkoholnim. Sve u svemu: Dođoh. Vidjeh. Odoh na janjetinu u Novalju. |