Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 13.09.2007.
Zrmanja, kanjon Krnjeze, pravoslavni manastir Krupa, izvor Krupe, svašta-nešto
Prošli vikend ključna su tri trenutka podijeljena u tri posta: prvi je o Obrovcu (post objavljen jučer), drugi post je ovaj koji upravo čitate o Zrmanji/Krupi i treći post bit će o mom dragom Velebitu, točnije vrhu Kiza. Malo sam se lomila oko tematske podjele postova vezanih uz prošli vikend. No, evo, kako stalno kaskam s tekstovima, a kad prođe neko vrijeme više mi se ne da vraćati na neke "stare" teme, odlučih ubrzati pisanje i zgurati što više sadržaja u što manje postova.
Zrmanja prekrasna rijeka, fora je da možete hodati uz samu rijeku Zrmanje kilometrima, baš bi bilo fora i to probati i okolo promatrati brda i Velebit! Neke fotke sa Zrmanje ste mogli vidjeti i u prošlom postu o Obrovcu.
Kužite stazu duž rijeke za hodanje? Prekrasno je...
Na putu smo se zaustavili na, nažalost, neobilježenom vidikovcu kanjona Krnjeze. To je kod sela Golubić! Fantastično nešto! Sumnjam da se tu uopće može spuštati, vrlo strmo i sve puno sitnog šljunka... ali mrak izgleda!
Krnjeza je, čitam na netu, kratka pritoka rijeke Krupe koja kreće prema Zrmanji. Po tome je onda, valjda, dobio i cijeli kanjon ime.
Nakon Golubića i Krnjeze, krenuli smo dalje, vozite jednom jedinom cestom, spuštate se lagano u udolinu i odjednom u daljini vidite manastir. Super prizor! Sam manastir Krupa smješten je na stvarno savršenom mjestu... ovdje ga vidite izdaleka... Podno Velebita, u zelenoj oazi... a tek da vidite pogled na Velebit iz manastira! Impresivno!
Radi se o pravoslavnom manastiru izgrađenom u 14. st. Predstavlja dugi niz stoljeća važno vjersko središte okolnog pravoslavnog stanovništva. Za vrijeme Domovinskog rata nije ni taknut! Sve je jako njegovano i uredno, vidi se da se održava i očito je da ima dobre izvore financiranja. Navodno je u blizini ovog manastira (za muškarce) bio i jedan ženski manastir, postoje čak i ostaci te zgrade. U samom manastiru Krupa čuvaju se i neke povijesne kulturno-umjetničko-vjerske vrijednosti, no, sve je bilo zatvoreno pa nismo ni pokušavali ući. Vani smo sreli neka dva čovjeka koja su zidala kamenje uz rijeku, pravila neku kao malu šetnicu, ali nisu bili baš razgovorljivi... I kasnije smo, kad smo došli na izvor Krupe, zastajkivali i pitali ljude za smjer, stvarno je tamo prava zabit, ali većina je bila vrlo štura i nepovjerljiva. Ne znam jesu to Srbi tamo pa se boje kontaktirati sa "strancima", ali bila je blaga nelagoda. Šteta.
Evo par detalja...
Glavna zgrada manastira... baš lijepo izgleda, jel? Onako, srednjovjekovni štih...
Manastirska crkva
Zvonik crkve
Prebistra riječica... zeleno, zeleno na sve strane!
Kako doći do manastira Krupa? Idete starom cestom od Obrovca prema Zagrebu, prolazite one serpentine gdje ne možete nikog zaobići... penjete se na Velebit postupno... prolazite reverzibilnu HE Velebit (ono ogromno crijevo-tunel što se kao zmija proteže iznad ceste), koja se nalazi 10 km uzvodno od Obrovca na Zrmanji (inače, jedina reverzibilka kod nas)... i još vozite koji km, vozite... vozite... dok ne vidite desno oznaku Krupa. Skrećete udesno i silazite s te "glavne cestice": Cesta uža, ali mogu se mimoići dva auta, spuštate se postupno dolje, nigdje žive duše... Iskreno, nije problem za naći manastir Krupa, samo slijedite oznaku "Krupa". Ali ja nisam vozila pa baš nisam memorirala sva mjesta kroz koja smo prolazili. Sjedila sam odostraga u autu. Zapravo, više su to bila mala naselja.
Kad prođete manastir Krupa nastavljate dalje cesticom prema selu Krupa gdje se nalazi sam izvor. Kad dođete u selo, malo je teže za snaći pa smo stali i pitali - tri puta! Svaki put dobili ili neljubazno-nezainteresirane odgovore ili neke poluodgovore, jedva smo uboli gdje treba skrenuti... Kako god, vozite samo ravno i kad dođete na mali zidani most gdje je s desne strane stari mlin tu možete ostaviti auto. Prva cesta desno od tog mlina je prema izvoru Krupe, penjete se malo u brdo. Imate 10-ak minuta pješke do izvora. Mi smo išli autom skroz do gore, jer nismo znali koliko je to daleko. Tamo živi teška sirotinja, izolirano i dosta zapušteno...
Izvor rijeke Krupe jako zanimljiv i nije baš mal kako sam to zamišljala, voda buja ispod kamena...
... a tu se vidi kako vrluda dalje u život!
Neobično iskustvo, za preporuku, ako ste u tom kraju svakako svratite... Čudne su vibracije dolje, priroda je prekrasna, manastir lijep i neobičan... neuobičajeno iskustvo, sve u svemu! Dan je bio prekrasan, od čarobnog središta Obrovca, divne Zrmanje, duboke Krnjeze, impresivnog manastira i okolice pa sve do izvora Krupe! Tko ne bi bio zadovoljan!
Više o Krupi na stranicama foruma HPS-a i na stranicama HPD Pliva koji održavaju planinarsku stazu tamo (svaka čast na poslu koji su obavili na terenu i informacijama na netu!).
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Zapravo, više su to bila mala naselja. 
