Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 08.09.2007.
Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (I)
Za razliku od razvikanog Samoborskog gorja, samozatajni Kalnik me oborio s nogu i torza.
Inače, izbor izleta za nedjelju pao je na moja nejaka planinarska prsa. Tri sam si uvjeta postavila: prvi, da je hodanje na putu za Varaždin (hint: zadnji dan Špancir festa nismo željeli propustiti), drugi, da ne moram puno hodati (očuvati se za španciranje), i treći uvjet da ima - žig (mora bit neki viši cilj)! Kalnik je ispunjavao sva tri uvjeta.
Nisam ništa očekivala, a dobila sam tako puno! Živijjjjooo!
Na put prema Kalniku išli smo starom cestom, varijanta Vrbovec-Križevci. Guštali smo u malim slatkim selima, hrpima muškatala i surfinija po prozorima, polupraznim cestama...
I.
Inače, Kalnik je ime za tri pojma - planinu, stari grad i selo. Vrh Kalničkog gorja je Vranilac (643 m). Najkraći je prilaz za pješake iz sela Kalnik (južna padina). Automobilom furajte skroz prema brdu, ne možete promašiti jer je na vrh uvijek prisutni tv-toranj. Parkirate podno planinarsko-izletničkog doma, tik do ruševina starog grada.
Inače, područje Kalnika naseljeno je 3,000 godina. Danas naselje Kalnik ima oko 500 ljudova, a u njemu je središte jedne od najmanjih općinica u Hrci od samo 2,000 ljudi. Spominje se i neka prastara crkva sv. Brcka (hehe jel ovo neka vjerska šala? kak' se netko može zvati Brcko i ući u lokalnu crkvenu leĐendu?), no, nismo to vidjeli...
Planinarski dom na Kalniku nalazi se na 480 m. Tamo možete i pojesti i popiti, čini se da imaju standardnu ekipu posluge. Uredno djeluje, imaju i prostor za noćenje (tridesetak ležaja).
II.
Grad Veliki Kalnik (to je taj stari grad) nalazi se blizu Doma, par metara hoda. Izgleda impresivno! Ima tri dijela, kao da je građen u više nivoa. Svaki je i građen u drugom vremenskom razdoblju. Spominje se već sredinom 13. st.! Inače, Veliki Kalnik u povijesti je odolio čak i zlim Tatarima! Stajala sam gore i gledala tu savršenu dolinu. Utvrda je locirana u savršenom okruženju za obranu, na tri strane brdo/stijena konstrukcije, djeluje kao neka sigurna luka... a ispred široko-ti-polje! I mislim si kako je to moralo izgledati u 'ona vremena'... kakav je strah morao biti u ljudima zatvorenim u utvrdu na koju iz daljine kreću divlje horde jahača. Silver shadowsi na tatarski način! Brr! Pa se onako mic-po-mic približavaju od horizonta... ajmeee! Bjež'mo!
Ovaj Grad prvi spominje Bela IV. jer je bio važan za obranu od Tatara. U to je doba nastala legenda da su vojnici uspjeli odoljeti Tatarima i zato što su ih spasili lokalni seljaci koji su im dali šljiva umjesto hrane (od tud naziv Šljivari) koju više nisu imali. Tako su Bela IV. i njegovi junaci uspješno odoljeli tatarskoj opsadi. Šljivama protiv oružja! Da ne govorim kako su čak i onim vojnicima s najtvrđom stolicom Šljivari fino izregulirali probavu!
Uh... kad pomislim samo na tu tatarsku opsadu... brrr... a za ručak svaki dan knedle! Brrrr!
III.
Evo sad koja riječ o vrhu Vranilac! Od Doma do vrha imate 20-ak minuta hoda. Ovisno koliko se vučete do gore. Slatka mala šuma. Već na početku možete birati, hoćete li šumskom stazom ili biste malo prošvrljali po stijenama. LUDO IZGLEDA! I totalno netipično za Zagorje. Odmah sam se zapalila. Naime, tu su tzv. kalnički zubi. Ima ih sedam sveukupno i odlično bi mogli poslužiti za vježbanje! Probali smo malo verati po prvom zubu, a onda smo skužili da bi nam ovaj put potencijalno oduzeo više vremena pa smo se vratili na šumski (hint: trebalo je stići i do Vž-a za dana). Kako god, definitivno je pao dogovor da se vraćamo ovdje na poligon!
Gle ova provlačenja kroz stijene, preeeeslatko! Fanatastično izgledaju takve 'rupe' kroz koje se provlačite!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
