Marketing
Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (I)
Za razliku od razvikanog Samoborskog gorja, samozatajni Kalnik me oborio s nogu i torza.
Inače, izbor izleta za nedjelju pao je na moja nejaka planinarska prsa. Tri sam si uvjeta postavila: prvi, da je hodanje na putu za Varaždin (hint: zadnji dan Špancir festa nismo željeli propustiti), drugi, da ne moram puno hodati (očuvati se za španciranje), i treći uvjet da ima - žig (mora bit neki viši cilj)! Kalnik je ispunjavao sva tri uvjeta.
Nisam ništa očekivala, a dobila sam tako puno! Živijjjjooo! 
Na put prema Kalniku išli smo starom cestom, varijanta Vrbovec-Križevci. Guštali smo u malim slatkim selima, hrpima muškatala i surfinija po prozorima, polupraznim cestama...
I.
Inače, Kalnik je ime za tri pojma - planinu, stari grad i selo. Vrh Kalničkog gorja je Vranilac (643 m). Najkraći je prilaz za pješake iz sela Kalnik (južna padina). Automobilom furajte skroz prema brdu, ne možete promašiti jer je na vrh uvijek prisutni tv-toranj. Parkirate podno planinarsko-izletničkog doma, tik do ruševina starog grada.
Inače, područje Kalnika naseljeno je 3,000 godina. Danas naselje Kalnik ima oko 500 ljudova, a u njemu je središte jedne od najmanjih općinica u Hrci od samo 2,000 ljudi. Spominje se i neka prastara crkva sv. Brcka (hehe jel ovo neka vjerska šala? kak' se netko može zvati Brcko i ući u lokalnu crkvenu leĐendu?), no, nismo to vidjeli...
Planinarski dom na Kalniku nalazi se na 480 m. Tamo možete i pojesti i popiti, čini se da imaju standardnu ekipu posluge. Uredno djeluje, imaju i prostor za noćenje (tridesetak ležaja).
II.
Grad Veliki Kalnik (to je taj stari grad) nalazi se blizu Doma, par metara hoda. Izgleda impresivno! Ima tri dijela, kao da je građen u više nivoa. Svaki je i građen u drugom vremenskom razdoblju. Spominje se već sredinom 13. st.! Inače, Veliki Kalnik u povijesti je odolio čak i zlim Tatarima! Stajala sam gore i gledala tu savršenu dolinu. Utvrda je locirana u savršenom okruženju za obranu, na tri strane brdo/stijena konstrukcije, djeluje kao neka sigurna luka... a ispred široko-ti-polje! I mislim si kako je to moralo izgledati u 'ona vremena'... kakav je strah morao biti u ljudima zatvorenim u utvrdu na koju iz daljine kreću divlje horde jahača. Silver shadowsi na tatarski način! Brr! Pa se onako mic-po-mic približavaju od horizonta... ajmeee! Bjež'mo!
Ovaj Grad prvi spominje Bela IV. jer je bio važan za obranu od Tatara. U to je doba nastala legenda da su vojnici uspjeli odoljeti Tatarima i zato što su ih spasili lokalni seljaci koji su im dali šljiva umjesto hrane (od tud naziv Šljivari) koju više nisu imali. Tako su Bela IV. i njegovi junaci uspješno odoljeli tatarskoj opsadi. Šljivama protiv oružja! Da ne govorim kako su čak i onim vojnicima s najtvrđom stolicom Šljivari fino izregulirali probavu! 
Uh... kad pomislim samo na tu tatarsku opsadu... brrr... a za ručak svaki dan knedle! Brrrr!
III.
Evo sad koja riječ o vrhu Vranilac! Od Doma do vrha imate 20-ak minuta hoda. Ovisno koliko se vučete do gore. Slatka mala šuma. Već na početku možete birati, hoćete li šumskom stazom ili biste malo prošvrljali po stijenama. LUDO IZGLEDA! I totalno netipično za Zagorje. Odmah sam se zapalila. Naime, tu su tzv. kalnički zubi. Ima ih sedam sveukupno i odlično bi mogli poslužiti za vježbanje! Probali smo malo verati po prvom zubu, a onda smo skužili da bi nam ovaj put potencijalno oduzeo više vremena pa smo se vratili na šumski (hint: trebalo je stići i do Vž-a za dana). Kako god, definitivno je pao dogovor da se vraćamo ovdje na poligon!
Gle ova provlačenja kroz stijene, preeeeslatko! Fanatastično izgledaju takve 'rupe' kroz koje se provlačite! 
Nastavak posta sutra, u isto vrijeme... 
Post je objavljen 08.09.2007. u 10:00 sati.