Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 05.09.2007.
Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom
Breaking news!
Iako sam planirala napisati post o prošlom vikendu po danima, s obzirom na zanimanje onih koji su saznali da sam se gledala oči u oči s poskokom, odlučih prvo opisati taj događaj, a onda sve ostalo - kronološkim redom.
Dakle, događaj se zbio na Kalniku, u koji sam se totalno zaljubila. Popeli smo se s lakoćom na vrh. I sad pred sam vrh imate jednu malu zaravan nakon koje ide još par metara do samog vrha.
(Vrh prepoznajete po geodetskom stupu, zaravan je malo podno tog zadnjeg penjanja.)
Na toj zaravni, kad se penjete gore, s lijeve strane je padina. Uglavnom, bila sam zadnja i zastala sam kod te padine. Od gore mi s vrha viču da gledam u postavljenu sajlu. Viču mi da je super za vježbati penjanje, da si kupim rukavice pa ćemo se vratiti na Kalnik... kao vježbanje za Anića kuk...
(Crveno označava gdje sam stajala. Žuto gdje je bio poskok.)
Ja oduševljena, kreštim kako volim Kalnik, živiJo i tradicionalne spike.
I sad tu počinje... Moj crni ljubimac mi na licu, spuštam ga dolje da fotkam padinu i sajlu... naglas komentiram kako je super popeti se na ovo slatko brdo i preko te sajle... vičem kako ćemo se vratiti u ovaj mali Eden i Kruz... sve je to trajalo nekih 30-ak sekundi...
(Crveno - ja, žuto - poskok, plavo - sajla.)
I kako sam namjestila aparat da ću fotkati... kad s lijeve strane, u visini koljena, krajičkom oka skužim da se nešto mrda... polako odmaknem aparat i spustim pogled... i u sekundi se smrznem!! U nevjerojatnoj blizini, pola metra od mene, rukom sam je mogla dotaknuti zmija... sekunda-dvije šoka...
Nakon smrzotine, ispalim smirenim glasom "zmija"! Polako se odmaknem metar, dva, tri pa malo ubrzam... i sa sigurne udaljenosti prestravljena stanem ispitivati šta su drugi vidjeli! Uglavnom, kreće neuvjerljivo tješenje da nije zmija tako velika, da nije otrovnica, ma koji crni poskok, jel znaš ti kako izgleda riđovka i slične spike, ali vraga! Vidjela sam ja dobro njen središnji dio prije nego se uvukla, nije to ni malo ni bezazleno, a cik-cak šare kao u poskoka. No, dobro, šta ja znam...
Odemo gore na vrh, ja sva pod dojmom, zovem prvo mater da joj kažem kako se ne mora sekirati jer me nije ugrizla zmija. Zašto da ja jedina patim, a i ona je jedina shvatila moju doživljaj ozbiljno. Mama stala panično vikati da "idem kuć', ali nikako ne istim putem" i da se javim čim siđem! No, prekrasan pogled i super sunce, brzo su utjecali da zaboravim nemili događaj i skužim da nije-zmija-ni-tako-luda.
Nakon pola sata lješkarenja i uživanja u pogledu...
... krenusmo mi dolje! Dakle, crvena staza je regularna, zelena je sajlasta... i sad kao baš ćemo gledati jel ono stvarno bila zmija, je li izašla van ili nije... a možda nam se sve samo učinilo...
... kad ono...
O-o!
... ljepotica...
Kad nas je osjetila, polako je krenula unutra... tu sam ispucala još jedno 10-ak fotki na uvlačenje tijela, ali već ima preveć pa ću dati samo završne...
I posljednji pozdrav...
I šta sad da kažem! Baš osjetim strahopoštovanje. Da ne govorim zahvalu što me nije ugrizla.
Nemoj da je netko dirne, slučajno! Prešla je i preko mog deranja, lupanja štapom, fotkanja... i nije mi naudila, pa molim! Ovo je primjer "poskok - prijatelj čovjeka".
Ježim se i divim. Zapravo me više strah uhvatio kad sam poslala fotke preko neta i stala dobivati odgovore "je, to je poskok". Onda me uhvatila panika. A najgore su mi one priče o poskoku na drvetu, mila majko! Baš sam ovih dana čula priču da kao poskok nije zato što "poskakuje" po zemlji, nego da je dobio ime što poskakuje po granama. O ne. Brrrr...
Usput, silazimo mi i naiđemo na 10-ak seniora kako se penju na vrh. Ja odmah "jao, ljudi, pazite poskok-sajla" ovo-ono... a oni potpuno NEzainteresirani, u stilu odmakni se s puta, ne smetaj i slično, jedva nas odzdravili, a kamoli neka komunikacija zahvale... Još ispala nasrtljiva... Odmah su mi moji sudruzi rekli da se kanim takvih stvari, samo širim paniku, u stilu gledaj svoja posla. Ne kužim. Pa ja bih bila turbo zahvalna da me netko upozori na takve stvari. Pomalo sam bila uvređenkov, ali hajde dobro.
I evo, za kraj, da naglasim dva komentara u vezi poskoka i Kalnika:
# masni palac: curo draga to ti je POSKOK, najotrovnija zmija naših krajeva, znam ga odlično jer sam iz tog kraja, ......na kalniku ima dosta ljudi koji žive od lova poskoka, otkupljuje ih farmaceucka industrija za izradu ljekova i protuotrova,,,,,, (04.09.2007. u 12:37)
# Asterix: Definitivno poskok ;). Na Kalniku ih ima podosta, toliko da cak jedan penjacki smjer nosi ime "u poskokovom gnijezdu". Kalnik mi je inace super mjesto. Ako vec nisi, savjetujem uspon na Vranilac preko 7 zuba :) (04.09.2007. u 14:36)
Koji je to smjer "poskokovo gnijezdo", hehe, planiram se ja vratiti na Kalnik i prohodati 7 zuba! O tome više u sljedećem postu (prvo ide Samoborsko gorje, zatim post o Kalniku pa Špancir fest post).
P.S. Sad sam upravo čula da je na Zavižanu pao snijeg i da "nema poskoka"... Idemo kod dragog gospodina Vukušića, anyone?
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
