Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 04.09.2007.
Ludi vikend
Evo, konačno, i mene s nekim izlet-planinc postom. Vikend bih mogla podijeliti u tri faze.
a) U subotu smo bili hodati po Samoborskom gorju. Prilični razočar. Da nije bilo Samobora, sumnjam da bih na onu stranu više išla. Iskreniška. Čak sam se bojala da mi se ni Samobor neće svidjeti, jer sam toliko hvalospjeva pročitala o tom gradiću da sam mislila da moj rivju neće-izaći-na-dobro. Međutim nije, stvarno je magičan i presladak!
b) Zato me sutrašnji planinarska ophodnja oooduševila! Bez da sam se nadala, bila sam zatečena ljepotom i slatkoćom, zamislite, Kalničkog gorja! Tamo me dirnuo čitav niz detalja i tamo se, definitivno, vraćam! Tamo sam, inače, ugledala svoju prvu pravu zmijetinu! Samo ne znam o kojoj se radi. Valjda nije neka otrovnica? Ha? Jel netko zna koja je ovo zmija? Kako god, ispričat ću vam priču oko te zmije, da se naježite, jer bome ja jesam! Zapravo, više se sad ježim, nego što sam se ježila na terenu!
c) Konačno, u kasno nedjeljno poslijepodne krenusmo prema Špancir festu! Zadnji je dan bio pa, rekoh, da vidimo i to! Ne da je bilo iznad svih očekivanja, nego ja nisam mogla vjeroooovati kako je to sve organizirano, na kojoj razini, koja kvaliteta... a tek koliko je ljudi bilo! Ne znam zašto prije nisam išla na ovako šta pa ovo je fantastično!
d) Gibin koncert, kao zadnji događaj na Špancir festu bio je odličan. Čak sam se par puta nasmijala. Da, da, nevjerojatno, ali Gibo je tu večer bio i duhovit! Osim što je koncert bio vrhunski za naše prilike. Densala sam cijelo vrijeme i čekala svaki tren kad će rulja navaliti na mene i uz pomoć mog krhkog tijela (počela am mehanički pisati 'tijesta') provaliti ogradu i navaliti na Štipišića, ali nisu... pristojni su, stvarno!
e) Tijekom vikenda sam odlučila kupiti externi hard za back-up svih mogućih fotki koji sad već dosežu razmjere epidemije. Razmišljam i o novom obdžektivu za mog EOS-a. Imala sam prilike igrati se s jednom Sigmom na EOS-u i oduševila me mogućnost paparazzi fotografija. Bilo koji advajs na ove dvije teme je više nego dobrodošao!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
