Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


četvrtak, 09.08.2007.

Bijele stijene, here I come! (1)

Nakon grande oduševljenja Samarskim stijenama, znala sam da neće proći dugo da posjetim i sestrinske Bijele stijene. Kao što sam par postova niže napisala, bio je to uzbudljiv vikend. Prvi dan posjetili smo Veliki Drgomalj, mjesto gdje samo pasionirani skupljači žigova mogu ići, a drugi dan smo otišli na Bijele stijene. Osim što su me Bijele stijene dojmile po svojim ne baš jednostavnim stijenama za penjanje prvi vrhu, izlet će bit pamćen, ponavljam, i po susretu s čak četiri (4) međeda i runolistu, malo onemoćalom, ali who cares!

Bez obzira krenuli mi iz Zagreba ili iz Gorskog kotara, nema šanse da se krenemo penjati prije 12h. Tako je bilo i ovaj puta. To je sad već nevjerojatno. Fenomen. Stvarno me nekad raspizdi. A znam da je, najčešće, razlog do mene, ali u tim trenucima to ne mogu priznati. Nda...



Ako idete iz Zagreba za Bijele stijene bolje vam je ići preko Ogulina auto-cestom pa na Jasenak. E sad šta je. Kad idete iz Mrkoplja preko Tuka i Matić poljane prema Bijelim stijenama, imate na raspolaganju više glavnih putova za vrh, kao što vidite dolje na ovoj mapi koju sam fotografirala u samoj šumi. Mi smo se odlučili za onaj najdaljnji, što je ovdje ucrtan crvenom bojom. Dakle, to bi od Mrkoplja bio četvrti put po redu i nalazi se negdje na 18-om kilometru od Mrkoplja. Naravno, u Mrkoplju sam resetirala brojač, da mi se ne bi dogodilo da promašim brojanje. Zadnji put me to ne-brojanje koštalo toga da sam umjesto u Ratkovom greškom završila na vrhu Samarskih stijena. nono Nda.. smijeh

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dakle, odlučili smo se za najlakši uspon, na slici je označen brojem 4. A spustili smo se ovim trećim putem. Mogu vam reći da jao si ga onim koji se odluče za penjanje tim trećim, hehe... teži je i bitno duži od ovog našeg četvrtog!



Inače, još jedna zanimljiva anegdota. Konačno smo nakon više pokušaja uspjeli naći čovjeka u Turističkom uredu Mrkoplja. Stalno smo se mimoilazili zbog čudnog radnog vremena, a bilo nam je neugodno zvati mobitel na vratima ureda, jer je uvijek u pitanju bio vikend pa kao da ne smetamo ljude. Kako god, popričali smo fino s tim čovjekom i, između ostalog, čuli kako stranci znaju ići preko Mrkoplja na more, recimo, za Zadar. Zašto, pitate se? Jer je to 1. najkraći put do mora po kilometrima i 2. nitko-ne-zna-zašto, ali na kartama je cesta Mrkopalj-Jasenak ucrtana kao dobra cesta. Što se prvog tiče primjenjuje se stara izreka preko preče, a okolo bliže. Naime, možda je kratak, ali se toliko polako vozi, da će vam prisjesti. Vezano uz drugo, radi se o šumskog cesti, s kamenčićima i šljunkom, na kojoj ne možete voziti brže od 30-40 km/h.

Izašli mi van i baš to komentiramo, kao što čovjek priča, pa tko bi lud ovom cestom išao na more.

E! Ne moram vam reći da smo primjetili preko nekoliko automobila strendžerskih registracija, od kojih su nas jedni, Francuzi , čak i zaustavili. Mi taman parkirali, obukli se i da ćemo gore, kad staje tip do nas, izlazi poluzbunjen van sa ženom i počinje nas na lošem engleskom ispitivati za Jasenak, sav u transu! Ne zna gdje je, majkumu! Mi ne možemo vjerovati, pitamo ga gdje će, kaže on ZADAR! E, ljudi! Idete u Zadar i zastajete podno Bijelih stijena?! Pa ta vijest je u rangu ona četiri medvjeda! I mogu si misliti da će kasnije u Francuziji pričati kako mi, Hrvatići, imamo strašno loše ceste! Pune međeda, ljudi u čizmicama u pola ljeta i neasfaltiranih cestica! O ne! Na naš komentar da zašto ne idu na auto-cestu, pravili su se da ne razumiju. Pa šta kog vraga uopće ideš na tako dalek put ako nemaš za platiti auto-cestu u stranoj državi?! O ne!



Dakle, nakon što smo vidjeli mevjediće i nakon što sam pažljivo izabrala mjesto za parkiranje, krenuli smo ubrdo. Mi smo parkirali odmah pri toj glavnoj šumskoj cesti, iako se može još gore, još malčice, autom do famoznog okretišta. Dosta je strmo, rupovito, tako da nismo htjeli forsirati, a i tako smo se odlučili drugim putem vratiti pa bolje neka nas auto čeka u podnožju. Oprostila sam se s autom i sa suznim očima krenula ubrdo.

Evo prve slike koja nas je dočekala.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

I da to nitko od "odgovornih" ne može prebrisati. rolleyes



Iako je cesta kroz šumu bila dosadnjakovićka, bilo je i zanimljivih trenutaka. Pogledajte ovaj sitni bor ilištolijeveć kako je zaustavio deblo. A-ha!

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Meni je šumska cesta bez ikakvih vidika bila lagano naporna, sve isto, uspon da se blago zadišeš, a stijene nikako da osvanu u daljini! Tražili su se izazovi. Konačno sklonište pa iza ugla i dom! Odah! Prekrasno izgledaju obje kuće! Stvarno idilično! U skloništu i domu (1300m) smo naišli na simpatične postarije članove Planinarskog društva Kapela koji su nas dočekali s puno priče.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dom odlično izgleda, ne smrdi po čađi, sve je uredno. Noćenje košta 25 kn preko vikenda. Imaju sve živo tamo, hvalili su se s dosta detalja, a i s aktivnošću članova na održavanju. Ovim putem ih pozdravljam, super su bili! Preko tjedna nema nikog pa morate u nedaleko sklonište koje je stalno otvoreno, za razliku od doma koje se otvara na zahtjev ili kad su tamo članovi Kapelaši. Sve je, zaista, fino održavano, svaka čast organizatorima! No, taj dan bilo je sveukupno 8 ljudi koji su išli na Bijele stijene. Šta to nije malo za ljeto i godišnje odmore? Nekako nas je to dirnulo.

Proćaskali smo s Kapelašima i brzo krenuli dalje jer nismo imali puno vremena za priču. Usput, dali su nam i praktičnu kartu Bijelih stijena. No, ipak smo se držali dr. Poljaka jer nas je ova njihova poprilično zbunila. Uz još njihove komentare gdje je šta, više nismo znali jesmo uopće u Gorskom kotaru. :)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Od auta do planinarskog doma hodali smo nekih 40-ak minuta, koliko je i bilo predviđeno. Od planinarskog doma do vrha ima 15 minuta. Fakat.


Do vrha imate dva puta. Jedan je lakši, jedan teži. Ne znam koji je koji, meni su bila zahtjevna oba! Mi smo se penjali tamo gdje su sajle, a spuštali se onim drugim. Kako god, meni su oba bila takva da sam u dva-tri navrata ostala zatečena i preneražena. Poslovično. Čak mi je teži bio onaj što smo se spuštali. No, uspjela sam! Čak mogu reći da se nisam ni uplašila, više je bilo ono "ček, šta netko stvarno misli da se ovdje može proći, dajte, ljudi, nemojte me nasmijavati". U jednom sam se trenu kad smo se spuštali i kad sam vidjela samo dva klina (2) odvalila i smijati. Jer koristiti ta dva klina može samo netko građe Razije Mujanović.
Dopustite, ipak, da ovdje citiram dr. Poljaka:

"Oba puta su pristupačna samo vještim osobama koje se ne plaše pogleda u dubinu i samo za lijepa vremena..."

Oho! Znači da sam vješta i ne plaši se pogleda u dubinu! cerek
Gore nas je dočekao gadan vjetar što je pridonijelo dramatičnosti. Na kraju me potpuno skrhalo to što nije bilo žiga. Nije mi jasno kako Kapelaši nisu to znali i organizirali dovoženje jednog malog žiga na vrh. Pa to je nama žigomanima ključno! cerek

U tuljcu smo našli koješta, ali ne i onaj mali slatki žigić za moju planinarsku knjižicu! Bio je to neki ooogromni žig koji mi je zauzeo četvrt stranice. Mislim da je pisalo Kapelaški planinarski put ili tako nešto. Hajde, vidi se Bijele stiene i koliko je metara. Pa, tko može biti tako okrutan i otuđiti ili baciti žig? Oh!

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Vrh je na 1334 m. Ne mogu reći da sam baš puno fotkala, ne samo zbog vjetra, već i zbog ridanja i suznih očiju zbog žiga.


Staze su međusobno ispovezane, sve je lijepo obilježeno. No, nemojte ići gore bez mapa. Lako se zagubiti u tim premreženim stazama, a da ne spominjemo ako uđete u stijene! To čak i dr. Poljak upozorava da se u stijenama posebno lako za zagubiti. Od Bijelih možete na Samarske, naravno, tzv. Vihoraškim putem ("markirano bespuće" po Poljaku).

U sljedećem postu više o samom vrhu i spustu.

- 12:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.