Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 30.06.2007.
Mijeh za vodu
Kupila sam u Iglu Športu mijeh i jako sam zadovoljna konceptom. Međutim, ima dviju bizarne stvari u vezi njega. Prvo, izgleda kao ovaj lijevo na slici, a platila sam ga kao ovog desno na slici. Što će reći, preko neta košta 149 kuna, a ja sam ga u Starigradu platila 199 što je cijena ovog desno velikog mijeha.
Druga bizarnost je što u ovaj kao stane 2 litre vode, a ja stavila mineralnu od litru i pol i jedva stalo. Jel netko zna zašto? I ne znam za što služi ona pozadina iza te plastike u kojoj je voda. Postoji neki zatvarač i šta sad? Tu možete nešto staviti ili..? Jel ima netko taj mijeh za koji hint? Tnx..
Ono što je super je to da stvarno zadržava hladnoću. Super je praktična fora da putem stalno pijete malo po malo vodu, ne morate spuštati ruksak ili druge moliti da vam dodaju vode. Ma, oduševila sam se lakoćom pristupa vodi! Osjeti se malo okusa plastike dok pijete, ali nije strašno. Za preporuku svakom planinaru/izletniku!
Mislim da ću to nositi i kad budem hodala na nekim drugim ne-planinarskim aktivnostima..
P.S. Vrag mi nije dao mira pa sam nazvala Iglu Šport u Zagrebu i pitala kako to da sam mijeh platila 199 kn, a da sad gledam njihov katalog i da je mijeh 149 kn. Tip je rekao da donesem račun, ako imam pa će vidjeti, da je vjerojatno došlo do neke greške. Baš me zanima, odnijeti ću sljedeći tjedan.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Što će reći, preko neta košta 149 kuna, a ja sam ga u Starigradu platila 199 što je cijena ovog desno velikog mijeha.
