Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 20.06.2007.
Vedri dani u Lokvama
Iako još uvijek svježe rane od restorana Eva u Lokvama, slatkoća cijelog krajolika nam se, ipak, uvukla u misli pa smo se odlučili na ponovno noćenje u tom malom mjestu. Do Fužina nam se nije išlo, a u Mrkoplju nema ništa. Begovo smo isključili još prije.
Inače, ni dan-danas nisam sigurna da li su prijedlozi da moooždaaa odemo spavati do Eve bili čista provokacija ili ludost, kako god, oštro i grubo sam ih sasjekla u korijenu. Čak ni mamljenje na Evinu štrudlu od šumskog voća, moj omiljeni kolač, nije upalilo. I sad gdje ćemo..
Odlučili smo se za motel Jezero. Motel ne možete promašiti jer se natpisi za motel nalaze i izvan i u Lokvama. Nalazi se tik do jezera, ima fin restač i gleda na vodu. Međutim, tamo nas je super ljubazna konobarica UPOZORILA (jel vi iz Eve čitate ovo?) da su tu subotu u njihovoj sali svatovi pa da neće bit najbolje za spavanje. Napominjem, zgrada gdje su sobe je odvojena od zgrade gdje je svatovska sala. Stvarno pošteno od žene. Zahvalili smo se i odlučili tu nešto poklopati. Ne mogu si zamisliti što bi se dogodilo da nam je i ona uvalila kao Eva. Ne, ne.. ne želim znati!
Renoviraju zgradu, nadam se da će to čim prije završiti, jer je slatko mjestašce..
Tamo svakako probajte fantastičnu juhu od gljiva, koju sam vam neki dan već pokazala.. ali u počast ovako nečeg finog, dajem još jednom.. čisto za podsjećanje.. eeeh! Tako je bila fina i gusta, uh!
Žablji kraci idu kao predjelo.. meni to dosadno za jesti..
Glavno jelo puretina sa žara s ljutkastim začinima:
A evo kakav vas pogled očekuje na jezero:
Čak smo našli i jednog kupača! Kako je samo mlatarao ručicama i nožicama prije izlaska, ccc.. vabio je na fotografiranje! To je ona fora mlati li ga mlati po vodi, odjednom se ispravi kad ono čovjeku voda do struka.
Šteta je da su ovako mala, a preslatka mjesta kao Lokve tako zapuštena u reklamnom smislu! Pa, ja do dolaska u Gorski kotar pojma nisam imala da su tu Lokve! Uvijek sam mislila na one ličke - Žute Lokve. A ovo je mali raj na zemlji. Ljudi su ljubazni i srdačni, trude se, rado će popričati..
Ma, evo, kad smo već kod toga.. Kako nismo našli smještaj u motelu Jezero, gospođa konobarica preporučila nam je obitelj Kontić! I otišli mi tamo, nalaze se malo dalje od Eve hehe.. kad smo prolazili pokraj najomraženijeg pansiona u Gorskom kotaru samo sam drsko otfrknula nosom i nastavila gledati ravno! Uglavnom, kuća jako sređena, velika okućnica, sve svježe pokošeno, unutrašnjost vrlo uredna. Imaju i jednu kućicu do ove velike koju, najčešće iznajmljuju planinarima. U njoj ima 8 ležaja. Cijene su 125 kn po osobi, a za apartman čak i niže, ako vas je 8.
Ljudi presrdačni, sjeli navečer s njima popričali i raspričali se.. Puno smo komentirali i situaciju u Lokvama, kako je bilo prije rata, a kako danas, kako se malo to mjesto promovira.. kako su, eto, danima trajali neki Dani šumarstva u Lokvama, a da oni nisu imali jednog jedinog turista na spavanju, iako je na tom hepiningu bilo oko četiri tisuće ljudi, itd. Nasmijali smo se i svašta novog saznali. Primjer kakvi ljudi u turizmu moraju bit. Stvarno su za preporuku! Uz to što im je kuća definitivno najljepša u Lokvama..
.. i jedina koju ćete vidjeti s vidikovca na staroj cesti Zagreb-Rijeka!
Inače, u Lokvama u Golubinjaku nas je dočekalo neko godišnje druženje šumara. Kako oni imaju para k'o blata iskorištavanjem općeg dobra, tako su organizirali besplatan dernek (hrana/cuga) za nevjerojatnih 4,000 ljudi. Tko si to danas može priuštiti? Kad smo htjeli ući u restoran u Golubinjaku da standardno nešto klopamo, grubo su nas odbili s komentarom da je to danas VIP prostor. Nismo na nivou. A unutra lambrđekovi u odijelima, ccc..
O smeću koji je bilo posijano na sve strane duž te prekrasne zelene ledine - neću govoriti da ne ispadnem previše kritična.
Za kraj.. ovo je da ne povjeruješ!
P.S. Nemam sad vremena isčitati ovaj tekst, nadam se da nema puno grešaka, sori, sori.. htjela bi što više, a nemam puno prostora..
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Kad smo htjeli ući u restoran u Golubinjaku da standardno nešto klopamo, grubo su nas odbili s komentarom da je to danas VIP prostor. Nismo na nivou. 
